Zatvaranje dječjih vrtića i škola tijekom pandemije korona virusa otvara pitanje podjele brige o djeci između partnera, ali i mjera pomoći obiteljima s malom djecom. Prema Eurofoundovom istraživanju o životu i radu tijekom pandemije, relativno mali udio stanovnika EU (ispod 10%) se tijekom lockdowna mogao osloniti na institucionalno organiziranu pomoć pri čuvanju djece. Ipak, države su uvodile i druge oblike pomoći obiteljima s malom djecom, o čemu je na tjednoj bazi izvještavala Svjetska banka putem pregleda svih mjera koje su države diljem svijeta uvodile kako bi ublažile ekonomske i šire društvene posljedice pandemije. Svi izvještaji mogu se pronaći na web stranici Uga Gentilinija, ekonomista Svjetske banke.
Posljednji pregled mjera daje sljedeći sažetak: prema vrstama mjera, najviše se koriste novčani transferi i plaćeno bolovanje kroz sustav socijalne pomoći i socijalnog osiguranja, nakon čega slijede politike na tržištu rada u obliku raznih programa obuke nezaposlenih (tzv. politike jačanja ponude rada). Mjere vezane uz brigu o djeci mogu se podijeliti u nekoliko kategorija: produženi godišnji odmori ili produžena plaćena bolovanja za roditelje s malom djecom, novčani transferi s različitim namjenama (izravna pomoć obiteljima, olakšani pristup dječjem doplatku ili posebni vaučeri za plaćenu pomoć pri čuvanju djece), i pružanje gotovih obroka. Za detaljan pregled mjera i grupaciju država prema oblicima uvedenih mjera potrebno je napraviti zaseban pregledni znanstveni rad, ali i površnijim čitanjem izvještaja može se dobiti uvid u raznolikost mjera.
Austrija je primjerice kombinirala više mjera – olakšan je pristup dječjem doplatku roditeljima djece mlađe od 5 godina, a svi zaposlenici koji imaju djecu mlađu od 14 godina dobili su i mogućnost posebnog dopusta za brigu o djeci u trajanju do tri tjedna (Sonderbetreuungszeit) uz naknadu u visini plaće, od čega jednu trećinu poslodavcima plaća država. Sličnu mjeru su uvele Finska i Francuska, ali samo za roditelje djece koja su u karanteni zbog zaraze ili sumnje na zarazu korona virusom: roditelji/skrbnici djece mlađe od 16 godina dobivaju plaćeno bolovanje za brigu o djeci u trajanju do 20 dana. U Njemačkoj je također kao u Austriji olakšan pristup dječjem doplatku, ali samo za roditelje koji su izgubili prihode zbog pandemije. Također, dok radnici koji rade skraćeno radno vrijeme dobivaju 60% plaće od poslodavca, radnici s malom djecom dobivaju 67% plaće. Portugal je uveo financijsku pomoć samozaposlenim roditeljima djece mlađe od 12 godina u mjesečnom iznosu od 438 eura.
Neke države veći su naglasak stavile na pomoć oko čuvanja djece, kao što su Italija, Norveška i Poljska. Italija je pružala financijsku pomoć radnicima u privatnom sektoru koji imaju djecu mlađu od 12 godina kako bi platili čuvanje djece. Ako roditelji djece mlađe od 12 godina odluče ne koristiti roditeljski dopust, država im nudi “vaučere za brigu o djeci” u iznosu do 600 eura, a za radnike u zdravstvenom sektoru i do 1.000 eura. Roditelji djece mlađe od 12 godina mogu otići na posebni dopust (do 15 dana) tijekom kojeg im država isplaćuje 50% plaće. Norveška je roditeljima male djece odlučila pomoći povećanjem dopusta za brigu o djeci za 2020. godinu. Roditelji koji imaju jedno ili dvoje djece mlađe od 12 godina dobivaju 40 dana dopusta za brigu o djeci – svaki roditelj po 20 dana (prije korone svaki roditelj imao je po 10 dana dopusta). Poljska je produžila plaćeni dopust za brigu o djeci za dodatnih 14 dana svim roditeljima djece mlađe od 8 godina ukoliko su jaslice, vrtić ili škola koju dijete pohađa zatvoreni zbog korona virusa.
U Rumunjskoj je uveden plaćeni dopust uz naknadu od 75% plaće za roditelje djece čija škola je zatvorena zbog korona virusa. Ova naknada odnosi se na roditelje djece mlađe od 12 godina, a naknadu ima pravo dobivati samo jedan od roditelja. Španjolska je također uvela plaćeni dopust za roditelje koji moraju brinuti o djeci dok su škole zatvorene, a poslodavci im ne mogu ponuditi alternativu dolasku na posao. Također je organizirano dijeljenje obroka djeci iz siromašnih obitelji čije škole su zatvorene – hrana se dostavljala po kućama, a neke škole su otvorene kao točke za distribuciju obroka. Irska je pored Španjolske jedina europska država koja je organizirala dijeljenje obroka – učenicima su se dostavljali paketi s kruhom, voćem, jajima i jogurtom. Ovakve mjere puno su raširenije u Srednjoj i Južnoj Americi te nekim azijskim državama (Indija i Japan), u kojima su posebni autobusi distribuirali hranu za učenike, bilo u obliku sirovih namirnica ili gotovih obroka, a u nekima su učitelji/ce pakirale i dijelile hranu.