Mora diljem Europe su u “generalno lošem” stanju, zaključuje studija Europske agencije za okoliš (EEA) objavljena 25, juna 2020. godine. “To je loša vijest za ljude”, pišu autori, jer to utječe na pad kvalitete života ljudi, egzistenciju onih vezanih uz more i ribarstvo te ekonomiju uopće. Stanje, odnosno kvaliteta i zdravlje mora, određuje sposobnost ovih površina da osiguravaju dotok kisika, hrane i ugodne klime, kao i određene sirovine. No, zdravlje mora ima važan utjecaj i na psihološko i općezdravstveno stanje ljudi, ističu u EEA.
Uzrok lošem stanju su prekomjerni izlov ribe, zagađenje i erozija uzrokovana globalnim zatopljenjem. Otegotnu okolnost predstavlja činjenica da je Europska unija adresirala ove probleme Okvirnom direktivom o morskoj strategiji usvojenom 2008. godine koja je od zemalja članica tražila da implementiraju politike koje bi rezultirale čistim morima do 2020. Ciljevi strategije nisu ispunjeni. Ipak, od kad je Direktiva na snazi, postignut je određeni napredak, zaključuje Europska komisija u vlastitom izvještaju objavljenome isti dana kada i studija EEA. Potonja se nadovezuje na Komisijin izvještaj kojeg komentira i nudi dodatna rješenja koja mogu pomoći ostvarenju cilja zaštite ekosustava mora.
Komisija u izvještaju pokazuje da je ponegdje zabilježen oporavak nekih vrsta, poput Orla Štekavca (Haliaeetus albicilla) koji živi uz Baltičko more, dok druge vrste bilježe oštar pad, na primjer 40 postotno smanjenje Prečnouste (raže i morski psi) koji žive u Sredozemnom moru. Dalje, premda su u sjeveroistočnom Atlantiku smanjene ribolovne aktivnosti, oko 79 posto europskog obalnog dna i 43 posto površina morskih padina fizički je erodirano, uglavnom djelovanjem koćarica po morskom dnu. Eutrofikacija (cvjetanje mora) je također i dalje veliki problem te je tom proces podložno 46 posto europskih obalnih voda. Izvještaj Komisije navodi da “iako su propisi EU koji reguliraju kemikalije doveli do smanjenja kontaminanata, u većini morskih vrsta vidimo povećano nakupljanje plastike i plastičnih kemijskih ostataka.”
Direktiva je ipak rezultrala “boljim razumijevanjem pritisaka ljudskog djelovanja na morske ekosustave (bioraznolikost, staništa, ravnotežu sustava) te je dovela do izrade Direktive o plastici”, navodi komisija. Usprkos Komisijinom isticanju pojedinih uspjeha, ne može se kazati kako je Direktiva uspješno implementirana, jer mora u 2020.godini i dalje zahtijevaju još strožu zaštitu, te štoviše, rapidno gube svoju ekološku funkciju (pohrana CO2, proizvodnja dovoljne količine hrane za bogate morske sustave, itd.). Po prvi put ikada, svi prikupljeni podaci javno su objavljeni na jednoj stranici.
Tradicionalni odnos prema moru – od Baltika do Mediterana – uzima svoj danak, ističe se, s druge strane, u studiji Europske agencije za okoliš. On dovodi do značajnih promjena u sastavu i staništu morskih vrsta što povratnom spregom utječe na fizički i kemijski sastav mora. Sve dodatno pogoršava nezanemariva promjena klime. Taj put na kojem se trenutno nalazimo može uzrokovati nepovratnu štetu morskim ekosustavima, zaključuju u EEA. No, da nije sve apsolutno crno, potvrđuje i njihova studija koja navodi da se u nekim područjima bilježe značajna poboljšanja, što je rezultat dugogodišnjih nastojanja da se smanje antropogeni (prekomjerni izlov ribe) i eutrofikacijski utjecaji.
Sve to u konačnici je rezultat dugogodišnje i ozbiljne hipereksploatacije i ljudskog nemara, smatra izvršni direktor EEA Hans Bruyninckx dodajući kako bismo se “uskoro mogli naći pred točkom bez povratka, premda još uvijek nismo tamo”. Bruyninckx zaključuje kako “još uvijek imamo šansu da povratimo ravnotežu u morske ekosustave, ali samo ako budemo djelovali odlučno i koherentno s ciljem ostvarenja održivog balansa između toga kako koristimo more i kako utječemo na okoliš”.
Treba istaknuti kako je u petom mjesecu u EU donesena Strategija o zaštiti bioraznolikosti koja zaključuje kako EU već ima najstrože zakone o zaštiti okoliša na svijetu, ali je problem što se oni loše izvršavaju. Strategije zaštite mora, bioraznolikosti i Zeleni plan moraju biti koherentni i međusobno potpuno kompatibilni, ako mislimo sanirati išta od štete koju smo napravili prirodi. No, kao što ovi primjer zorno pokazuju, europski problem nije u sposobnosti da donese gotovo savršene zakone, nego u prostoru kojeg ostavlja članicama za njihovo tumačenje i provedbu. Pokušaj rješavanja tog problema možemo pokušati tražiti u raspravama o financiranju ekonomske krize koju uzrokuje pandemija koronavirusa. O uspjeh ove, primarno financijske rasprave, ovisit će uspjeh svih europskih ekoloških ciljeva. A financijski i ekološki europski ciljevi često su međusobno isključivi.
Na primjer, studija EEA ističe kako europska ekonomija vezana uz more i dalje raste te se povećava potražnja za resursima poput riba, fosilnih goriva, minerala i obnovljivih izvora energije. To sve povećava pritiske na već hipereksploatirane morske sustave. Kako bi se to izbjeglo, ekonomiju i industriju treba ograničiti do stupnja održivog korištenja morskih bogatstava. Činjenica da se usprkos “najboljim zakonima na svijetu” bioraznolikost u Europi i dalje rapidno smanjuje svjedoči da još uvijek nismo napravili taj iskorak u razumijevanju razmjera krize. Međutim, dok se problem često uokviruje iz perspektive nužnosti promjene osobnih stilova (što je u epidemiji postalo očigledno), osobni stilovi nisu temeljni problem, već je to manjak volje da se ekonomiju i industriju podvrgne strožim pravilima praćenja društvenih i ekoloških potreba, a ne profita samog za sebe. Europskom unijom trenutno predsjedava najveća europska ekonomija – Njemačka – koja se u aktualnim unijskim financijskim raspravama zalaže za zajedničko financiranje krize. Koliko je zaista moćna Njemačka, i hoće li u ovih ključnih pola godine ispuniti svoja zelena obećanja saznat ćemo na kraju ove duge godine.