HDZ-ov predizborni slogan iz naslova se u priličnoj mjeri oslanja na “autsorsanje” nesigurnosti u susjednu Bosnu i Hercegovinu. Bilo putem migrantske, epidemiološke i otpadne politike, bilo korištenjem tamošnje notorne političke nestabilnosti.
Skrolajući Twitterom u poznijoj fazi nedjeljne izborne noći naišao sam na komentar koji slikovito sumira jedan od izvjesnijih kontinuiteta HDZ-ove politike nakon 5. srpnja i premoćne pobjede na parlamentarnim izborima u Hrvatskoj: “Božinović ima osmijeh od uha do uha, sad će još 4 godine mlatiti izbjeglice.” Iako će prema prvim najavama druga Plenkovićeva vlada i saborska većina više i javnije “voljeti” Srbe, set graničarskih sigurnosnih politika koje najizravnije osjete migranti iz Trećeg svijeta, a onda i lokalno stanovništvo Bosanske Krajine, tijekom kampanje se posebno intenzivirao i učestalo prilagođavao situaciji.
To se dijelom događalo zbog izvještaja međunarodnih organizacija (Amnesty International, UN) i medija o postupcima MUP-a na granici, a onda i korona-krizom i HDZ-ovim izbornim kalkulacijama u nekim drugim pograničnim krajevima, odnosno Hercegovini i Zagori. Upravo taj aspekt Sigurne Hrvatske, kako je glasio efektan HDZ-ov izborni slogan i program, pokazuje da HDZ-ov drugi mandat nije samo pitanje unutarnje političke dinamike Hrvatske i sveobuhvatne zdravstvene i socijalne sigurnosti njenih građana, već ima svoje izravne posljedice i van njenih granica.
Prekogranična pendrek suradnja
Iz perspektive unutarnje politike, Sigurnu Hrvatsku možemo svesti na PR-ovski jezgrovitu poruku o jedinoj kadrovski kapacitiranoj stranci koja je u stanju nositi se sa javnozdravstvenim, ekonomskim, socijalnim i geopolitičkim izazovima s kojima se Hrvatska trenutno suočava. Već je više puta na ovom portalu objašnjeno kako HDZ-u, unatoč zgroženosti liberalnih medija i komentarijata postupcima njihovih kadrova u Stožeru Civilne zaštite, prilagođavanje epidemioloških mjera interesima stranke u kampanji nije naštetilo, naprotiv. HDZ je percipiran kao jedina politička snaga koja se može nositi sa predstojećom krizom. Time su uspjeli zahvatiti i one glasače koji se pri glasovanju vode pragmatikom klasnog interesa, a ne ideologije ili kulturnog kapitala. Makar im HDZ-ov portfolio i nije svjetonazorski najbliži, nije im bio problem zaokružiti Plenkovića ili njemu slične na HDZ-ovim listama jer su dobro “hendlali” krizu.
Tu prije svega mislim na male i srednje poduzetnike koje su ekonomske mjere Plenkovićeve vlada spasile (bar kratkoročno) od poslovnog kraha. Ta podrška je omogućila Plenkoviću dublji ulazak među liberalno glasačko tijelo što mu u idućem mandatu dopušta da nastavi još upornije i dominantnije nego ranije forsirati proeuropski briselski narativ i nešto liberalniji svjetonazorski smjer. On je svojom pobjedom ne samo potvrdio prevlast, kako on to voli reći, političkog mainstreama u Hrvatskoj, već i osujetio konzervativnu ofenzivu koja je uzela maha u hrvatskom EU susjedstvu – Mađarskoj primarno, a odnedavno i Sloveniji povratkom vječnog Janeza Janše na mjesto premijera. Drugim riječima, zaustavljen je trend prodora anti-EU tendencija, a pravi će se izazovi za sadašnju strukturu i odnose u Uniji vrlo vjerojatno pojaviti u zemljama bližima samom centru u idućim izbornim ciklusima.
Plenkovićeva Sigurna Hrvatska tako je (p)ostala najsigurniji partner vodećih EU sila na periferiji, a upravo politika čuvanja granica prije i za vrijeme krize svojevrsna metafora cjelokupnog programa ove stranke. U trenutku kada još ne znamo tko će preuzeti mjesto kancelara u Njemačkoj i vrlo izvjesno se tek prošetati izborima u rujnu, ono što sigurno znamo jest da će najodaniji saveznik budućem prvom čovjeku savezne njemačke vlade, ma tko on bio, biti upravo Plenković. Hrvatska će tako izravnije nego prije igrati ulogu koju joj je namijenila EU geopolitika te unutarnja hijerarhija i ekonomska struktura. To se najviše tiče upravo susjednih zemalja van Unije ili u ovom konkretnom slučaju Bosne i Hercegovine kao države s kojom Hrvatska dijeli najdužu geografsku granicu, najintenzivniju političku i demografsku dinamiku, a onda i najveći izvoz (van EU).
Bosanska Krajina kao žrtva HDZ-ove politike
Da vrlo plastično to prikažem: Hrvatska vlada će prema BiH nastaviti voditi patronizirajuću i oportunu politiku koju je vodila i dosad, obilato koristeći činjenicu da unutar struktura vlasti BiH ima svoju sestrinsku stranku HDZ BiH koja je važan faktor i u održavanju same saborske većine HDZ-a. Bez infrastrukture HDZ BiH Plenković ne bi mogao imati čistu pobjedu u 11. izbornoj jedinici zbog koje je mijenjao epidemiološke mjere vezane za prelazak granice između Hrvatske i BiH u zadnjoj fazi izborne kampanje. Time si je vjerojatno osigurao pokoji glas u Imotskom i Vrgorcu, a hrvatskom turizmu pokoje noćenje na Makarskoj rivijeri izazvavši pritom zgražanje domaćeg liberalnog komentarijata koje nije uzelo u obzir da iste mjere vrijede i za zemlje Zapadne Europe koje nisu imale ništa bolju epidemiološku sliku od Bosne i Hercegovine. Ali valjda su koronom iscrpljeni zapadnoeuropski turisti visoke platežne pomoć zaslužili da im progledamo kroz prste, za razliku od Bosanaca i Hercegovaca nešto praznijih džepova.
Ta agresivna politika posljednjih godina se najviše očituje upravo kroz stvaranje sigurnosnog pojasa u Lici, Baniji i Kordunu gdje se odbijaju migranti iz Trećeg svijeta koji se nalaze u Bosni i Hercegovini stvarajući humanitarnu krizu koja iz dana u dan buja bez ikakvog rješenja na vidiku i to u državi sa izrazito nefunkcionalnom vlašću koja ne uspijeva riješiti i puno manje probleme. Uz brutalnost hrvatske policije prema migrantima koja je došla i do globalnih medija izazvavši i prve političke reakcije iz UN-ove Komisije za ljudska prava, u jeku korona-krize hrvatske vlasti su krenule i u krčenje šuma u području Pleševice, ne bi li osujetili ilegalne prelaske granica kroz šumska područja. Paralelno, u istoj mikroregiji hrvatske vlasti planiraju izgradnju odlagališta radioaktivnog otpada iz NE Krško i to u vojarni Čerkezovac na Trgovskoj gori. Odabir ove lokacije sasvim je u skladu sa HDZ-ovim konceptom Sigurne Hrvatske s obzirom na to da je riječ o lokaciji u Općini Dvor koju u većini naseljava srpsko stanovništvo i koja je tik uz granicu sa Bosnom i Hercegovinom. Eventualni negativni efekti po okoliš doslovno bi se prelili na bosanskohercegovačku stranu granice, sliv rijeke Une i općine u Bosanskoj Krajini poput Novog Grada, Bosanske Krupe, Bužima i Cazina. Trgovska gora je pritom tek od zadnjih i najrecentnijih primjera koji pokazuju prekogranične efekte politike HDZ-a i naličje Sigurne Hrvatske koja je osvojila 66 saborska mandata na izborima u nedjelju.
Opustošeni krajevi
Pritom bi, naravno, trebalo izbjeći stupicu koja bi cijelu argumentaciju svela na HDZ-ov politički voluntarizam. Neki strukturni elementi stvaraju utabani put koji HDZ obilato koristi za realizaciju svojih politika. Riječ je doista o perifernim krajevima koji su posebno demografski i ekonomski stradali kroz rat i ostale tranzicijske procese. To je područje koje je s obje strane granice teška periferija, a ta perifernost unutar BiH i udaljenost od “centara moći” dodatno je stvorila i neke drugačije dinamike i političke pojave u recentnoj povijesti poput Babine Autonomne pokrajine Zapadna Bosna. U svakom slučaju, riječ je o pograničnom kraju opustošenom tranzicijom, pojačanim migracijama lokalnog stanovništva u zemlje EU koje su tom dijelu BiH i fizički najbliže (dominantno Slovenija i Austrija), skupljanjem migranata iz Trećeg svijeta zbog zatvorenih granica EU, a sada vjerojatno zavazda zapečaćenim gotovo distopijskim scenarijem zbrinjavanja nuklearnog otpada na obroncima brda iznad Une.
Zato, kada svedemo Sigurnu Hrvatsku na neke lokalnije i perifernije primjere, vidimo svu dugoročnu pogubnost tih politika, možda puno bolje i jasnije nego što bismo ih vidjeli iz komfora centra glavnog grada. Ono što trenutnu sudbinu HDZ-ove politike i Sigurne Hrvatske razlikuje od nekih ranijih epizoda, glasna je i politički artikulirana opozicija u vidu zeleno-lijeve koalicije koja će i zbog svoje političke budućnosti, izgradnje baze van spomenutog centra, a onda i zbog bazičnog lijevog internacionalizma, međunarodne suradnje i zelenih društvenih rješenja sigurno pozorno pratiti postupke Republike Hrvatske i njenih vlasti na periferijama i granicama. U Saboru će iduće četiri godine sjediti ljudi s velikim iskustvom u mirovnim i zelenim politikama koji sigurno neće skrštenih ruku pratiti izgradnju odlagališta radioaktivnog otpada iznad Dvora ili još jače pushbackove nešto zapadnije na granici. Sve to bi ubrzo moglo ukloniti s Božinovićeva lica onaj osmijeh iz izborne noći.