Eurostat je objavio podatke o utjecaju pandemije Covid-19 na tržište rada zemalja članica EU, a jednu zanimljivu stavku predstavljaju tzv. izostanci s posla. Izostanci s posla mogu se podijeliti na planirane, poput godišnjih odmora, i na neplanirane i “nepoželjne” izostanke poput bolovanja i privremenih otpuštanja. Ovi drugi se nazivaju napoželjnima jer, kako navodi Eurostat, mogu dovesti do prekida u proizvodnji/radu i dovesti do materijalnih gubitaka za poslodavce, ali i zaposlenike. Granice između ove dvije vrste izostanaka ipak nisu tako jasne jer se i godišnji odmori mogu koristiti u situacijama kada su poduzeća u ekonomskim teškoćama, i na taj način maskirati otpuštanja kao godišnje odmore. Također, produžena bolovanja i godišnji odmori, kao što smo pisali, koristili su se kao državni oblici pomoći obiteljima s malom djecom u periodu lockdowna.
Tijekom proteklih 14 godina, sve do kraja 2019., ukupni broj izostanak s posla u EU kretao se između 14.6 milijuna i 18.8 milijuna. U tom periodu u nekoliko navrata dogodio se nagli rast izostanaka – u prvom kvartalu 2009. godine ukupno je bilo 17.4 milijuna izostanaka i zabilježen je porast od 1.4 milijuna u usporedbi sa zadnjim kvartalom 2008. Također, u prvom kvartalu 2015. godine izostanci su se povećali za 0.9 milijuna u usporedbi s prethodnim kvartalom, i dosegli ukupno 17.9 milijuna izostanaka. Međutim, u prvom kvartalu 2020. godine izostanci s posla srušili su rekorde i prema ukupnom broju u usporedbi sa cijelim periodom od 2006. godine do danas i prema povećanju u odnosu na prethodni kvartal. U prvom kvartalu 2020., 22.9 milijuna ljudi bilo je odsutno s radnog mjesta, što je 4.3 milijuna ljudi više u usporedbi sa zadnjim kvartalom 2019. godine.
Kad se izostanci s posla gledaju odvojeno prema vrstama (godišnji odmor, bolovanje, privremeno otpuštanje, ostalo), vidi se da među razlozima rekordnog porasta izostanaka u prvom kvartalu 2020. godine prednjače privremena otpuštanja (plava linija na grafu ispod). U cijelom periodu do kraja 2019. godine, broj izostanaka zbog privremenog otpuštanja bio je stabilan, s iznimkom početka 2009. godine, a nakon 2015. godine nije prelazio pola milijuna. U prvom kvartalu 2020., 2.3 milijuna ljudi izostalo je s pola zbog privremenog otpuštanja, što je povećanje od 2 milijuna u usporedbi sa zadnjim kvartalom 2019. godine. Drugo po redu najveće povećanje zabilježeno je u kategoriji “ostalih” razloga za izostanak s posla.
Najvišu stopu izostanaka s posla (izostanci s posla izraženi postotkom u ukupnoj zaposlenosti) u prvom kvartalu 2020. zabilježile su Francuska, Švedska i Austra, a najnižu Rumunjska, Malta i Bugarska. U svim zemljama za koje postoje podaci zabilježeno je povećanje stope izostanaka s posla, a najveće povećanje bilježe Italija, Cipar i Grčka.
U svim zemljama članicama EU osim Cipra, učestalost izostanaka s posla viši je među ženama nego muškarcima. Također, žene čine većinu osoba koje su izostajale s posla u prvom kvartalu 2020. godine u svim članicama EU osim Cipra. Najveća razlika zabilježena je u Rumunjskoj gdje žene čine 72.8% odsutnih s posla, a slijede Litva i Latvija sa 72.5% odnosno 70.5% žena među odsutnima s posla. Kada se gledaj samo izostanci s posla zbog privremenog otpuštanja, njihov udio je viši među ženama nego muškarcima u većini zemalja članica EU (osim Cipra, Finske, Francuske i Belgije u kojima je stopa izostanaka zbog privemenog otpuštanja nešto viša među muškarcima i Češke u kojoj ne postoji razlika prema spolu).
Isto je i s izostancima zbog bolovanja i godišnjih odmora: u većini zemalja članica stopa izostanaka iz tih razloga viša je među ženama nego muškarcima; iznimka su Grčka i Litva gdje su stope jednake za žene i muškarce, a najveća rodna razlika zabilježena je u Belgiji i Sloveniji. Stope izostanaka zbog godišnjih odmora također su više među ženama nego muškarcima u cijeloj EU. Dok se rodna razlika u izostancima zbog privremenih otpuštanja mogu pripisati vrstama poslova koje žene obavljaju i mjerama socijalnog distanciranja, izostanci žena zbog bolovanja i godišnjih odmora u periodu pandemije primarno su motivirani zatvaranjem škola i dječjih vrtića. Također, produžena bolovanja, godišnji odmori i posebni dopusti za brigu o djeci bili su u brojnim državama oblici pomoći obiteljima s malom djecom u periodu pandemije, pa ne iznenađuje da su žene primarno koristile te oblike pomoći.