Kao ni stanovnike Srbije, ni građane desetak bugarskih gradova (Aitos, Blagoevgrad, Botevgrad, Burgas, Dupnica, Plovdiv, Ruse, Sliven i Tsarevo) epidemiološka situacija nije spriječila da izađu na ulice i pokažu svoje nezadovoljstvo.
U Bugarskoj su se, čini se, dvije prosvjedne linije spojile u jednu: borba za pravo na čist okoliš (preduvjet za sanaciju klimatskih promjena) i ona protiv korupcije. Prvo je 26. juna došlo do protesta zbog prekomjerne izgradnje na obalama Crnog mora, i zbog kontinuiranog dodavanja amandmana na Zakon o bioraznolikosti kojima se omogućava gradnja u područjima koja bi trebala biti zaštićena. Takva je praksa u sve većem raskoraku i sa ovogodišnjim zelenim politikama EU, pa ne čudi da su i europski političari strogi prema vladajućoj bugarskoj kasti, a posebno su se već potrudili da sporni Ahmed Dogan ne uđe u europski paralament, već je bio prisiljen svoj mandat ustupiti kolegici. Ograđena plaža u posjedu, a dakako ne i vlasništvu Ahmeda Dogana, postala je iskra koja je zapalila prosvjede.
Prosvjed za zaštitu bioraznolikosti krenuo je u manjim gradovima da bi se prelio na Sofiju, a nakon što je 7. juna na društvenim mrežama objavljena snimka autora i zastupnika Hriste Ivanova na kojoj se vidi ograđena i uzurpirana plaža u posjedu tajkuna Ahmeda Dogana, počasnog predsjednika Pokreta za prava i slobode (DPS) i jednog od niza tajkuna bliskoga vladajućima. Po objavi snimke, prosvjedi su počeli postajati sve masovniji, što se posebno vidi tokom posljednjih tjedan dana. Danas je šesti dan takvih masovnih protesta s objedinjenim zahtjevima. Oni su mirniji nego u Beogradu – a ozlijeđeno je čini se, tek nekoliko policajaca i nekoliko prosvjednika.
Prosvjedima se pridružio i sam predsjednik Bugarske, Rumen Radev (Bugarka komunistička partija) koji je tražio ostavke vlade na čelu s desno orijentiranim premijerom Bojkom Borisovim (GERB) i ostavku glavnog državnog odvjetnika Ivana Geševa. Premijer Borisov dan kasnije na svojem je Facebook profilu objavio video u kojem odbija predsjednikov zahtjev za ostavkom uz objašnjenje kako “opozicija nije sposobna voditi državu, te bi je upropastila”. Borisova i Geševa smatra se odgovornima za simbiozu politike i pravosuđa, što uostalom omogućuje stalne izmjene Zakona o bioraznolikosti i nesankcioniranje kršenja istoga te posljedično dovodi do sve snažnije devastacije crnomorske obale. Taj je slučaj poslužio da se još jednom istakne kako u Bugarskoj pravosuđe ne funkcionira nimalo neovisno te je postavljen antikorupcijski zahtjev. S druge strane, Crno more je i ovako jako ugroženo te život u njemu polako izumire. Uzrok tome je cijeli skup problema: od raznih plinovoda i naftovoda, do prekomjernog izlova ribe, pa promet, stihijska izgradnja za potrebe turizma, turizam općenito, ali i prirodni uvjeti poput gubljenja kisika na dubinama zbog pretjeranog dotoka slatke vode iz europskih rijeka crnomorskog sliva. Ti su problemi artikulirani u zahtjev za očuvanje okoliša, a na temelju logike koja sve češće dobiva i svoju ekonomsku dimenziju, jer ekologija može postati masovnim pitanjem, ne na temelju držanja visokih moralnih vrijednosti već jer je javnost naučila artikulirati uzročno posljedičnu vezu između zagađenja okoliša i ekonomskih ograničenja za radničku klasu.
Teško je u ovome trenutku procijeniti da li rast bugarskih prosvjeda znači proširenje zahtjeva, okupljanje pod originalnim zahtjevima ili je potreba za društvenom promjenom zadobila sistemske razmjere pa je postalo nemoguće prosvjede svesti na jedan jednoznačan zahtjev. Sigurno je samo jedno: ljudi su nezadovoljni diljem svijeta.