Najspominjaniji događaji u “novom valu” borbe protiv pandemije u Hrvatskoj su svadbe. One su prepoznate kao presudni faktori širenja zaraze, ali ne može se zaobići njihova ekonomska uloga. Kako ta pozadinska ekonomija funkcionira i kako na nju utječu političko-zdravstvene odluke?
“Nismo kazali da ćemo zabraniti vjenčanja, nego da ćemo malo smanjiti broj, ali sam dobio stotinjak mailova od ljutitih mladenki.” Izjava Krunoslava Capaka, ravnatelja Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (HZJZ), jasno ukazuje na službenu promjenu u pristupu pandemiji. Umjesto “stručne” impersonalne ozbiljnosti sada imamo casual pristup patrijarhalnog tipa, a umjesto striktnih zabrani dobili smo neodređene i neozbiljne preporuke. Takva politika dovela je do lako predvidljivih posljedica: par dana nakon Capakove izjave u Zadru se održala svadba s 300 uzvanika, nakon svadbe je 24 ljudi zaraženo koronavirusom, 160 završilo u samoizolaciji, a vrlo vjerojatno nisu izolirani svi potencijalni širitelji zaraze.
Jasno je da Krizni stožer sada zazire od zabrane javnih okupljanja jer strahuje od ekonomskih učinaka karantene, no Capakov pristup otežava i takvu perspektivu jer implicira da Stožer dopušta vjenčanja iz romantičnih razloga, što je netočno i patronizirajuće prema populaciji koja dobro zna koliki se novci vrte na takvim priredbama. Javni odnos prema svadbama bio bi vjerojatno odgovorniji kad bismo u startu otvoreno priznali njihov ekonomski značaj i u vidu ukupnih prihoda i u vidu velikog broja aktera koji dijele prihod. U tom bi se slučaju moglo istovremeno razgovarati o zdravstvenoj zaštiti od virusa i o ekonomskoj zaštiti od posljedica pandemije. Koga i što sve, dakle, uključuje svadba?
Visok račun, duga ljubav
“Neka nam postelja bude ležaj od kamena škoja”, započinje Mišo Kovač svoju hit pjesmu “Odvest ću te na vjenčanje”. “Neka ti haljina bude samo ta čipka od pjene”, nastavlja on svoju no-budget viziju idealne svadbe koja je moguća samo u dalmatinskom pop univerzumu. U realnosti i skromna vjenčanja podrazumijevaju cijelu postrojbu obrtnika i radnika, dugotrajno planiranje, budžetiranje i organizacijski fokus na svaki detalj. Bruna Nedoklan, psihologinja i vjenčana kuma, iz svog nam je iskustva predočila razne aspekte organizacije svadbe. “Iako se radilo o malenoj svadbi s 40-ak uzvanika i iako sam imala vrlo zahvalnu i nezahtjevnu mladenku, sudjelovanje u organizaciji nije bilo nimalo lako.” Samom vjenčanju prethode druge vezane manifestacije, kao što su organizacija momačkih i djevojačkih večeri, sajmovi vjenčanja, kupnja odjeće i nakita te izrada frizure.
Svadbe su po svemu iznimne situacije što znači da je svaki detalj artificijelan, promišljen i – ima cijenu. Tu su najam zatvorenog i otvorenog prostora, dobava slane i slatke hrane, piće, glazba, opći ukrasi, cvjetni aranžmani, konfeti, glazba, rasvjeta, audio i video sadržaji, službeni fotograf ili snimatelj, prijevoz i smještaj gostiju… i matičar, dakako, kojem se plaća veći honorar ako “izlazi na teren”. Uglavnom svaki obrtnik (slastičarna, modni studio, bend ili DJ, cvjećarnica…) nudi svoju uslugu što čini cijelu svadbu kompliciranijom i skupljom, tim više što je tarifa za vjenčanja uvijek značajno veća nego inače. “I najjednostavnija dekoracija ili cvjetni ukrasi koštaju preko tisuću kuna”, objašnjava nam Bruna.
Premda nismo govorili o točnom iznosu planiranog budžeta (koji je naravno probijen), može se izračunati da takav tip manje svadbe košta oko 50.000 kuna što znači da mnogi mladenci ne mogu zanemariti financijsku računicu nego moraju razmišljati prvo o tome kako pribaviti početni iznos, a potom kako se kroz novčane darove uzvanika približiti nuli. U tom smislu veće svadbe iziskuju nešto veće troškove, ali ujedno povlače i veće prihode od darova, zbog čega se skromnije i manje svadbe mogu ispostaviti kao veći trošak. U svakom slučaju svadbe predstavljaju omjer visokih rashoda i prihoda, što mladencima čini planiranje nužnim, a rizik od neodržavanja vrlo opasnim (pogotovo ako se uplaćeni depozit ne može povratiti). Neizvjesnost oko pandemije stoga ih stavlja u financijski nelagodnu poziciju kakvu si brojni mlađi ljudi ne mogu priuštiti.
Zaruke će dugo trajati
S obzirom na navedene iznose, očito je da angažirani obrtnici dobro zarađuju na vjenčanjima. Postoje obrtnici koji se bave primarno vjenčanjima (agencije za organizaciju, specijalizirani dućani odjeće…), ali mnogima su ona sporedni angažman, i to prilično lukrativan. S druge strane ne postoji nikakav vid osiguranja ako je vjenčanje pravovremeno otkazano ili ako se svadbe naprosto ne održavaju. Kao u slučaju i ostale gig ekonomije, ako nema gaže, nema ni plaće. Takav tip rizika dosad nije bio realan – unatoč dugogodišnjem postupnom smanjenju broja svadbi, i dalje su bile dovoljno učestale, a honorari visoki, da straha od manjka gaži nije bilo. Sad je situacija drugačija.
Razgovarali smo s Darijom Levak, voditeljicom prodaje i posebnih projekata u Promo Logistici, firmi koja nudi kompletnu tehničku podršku za različite tipove događanja. PL za vjenčanja nudi rasvjetu, specijalne efekte i tehničku podršku što znači da je njihov rad mnogima nevidljiv, no zapravo neophodan. Kako nam kaže Levak, tvrtka se primarno bavi drugim događanjima (konferencije, korporativni eventi, koncerti…), a tek u manjim dijelom vjenčanjima. No “neovisno o kakvom je eventu riječ, pandemija je za naš biznis značila kompletan lockdown u trajanju od skoro tri mjeseca”.
Svadbeni angažmani krenuli su im tek u lipnju, dva mjeseca kasnije nego što je uobičajeno, no iako vjenčanja (još) nisu zabranjena, može se osjetiti negativni trend. “Unatoč neuobičajeno manjem broju vjenčanja i unatoč nešto manjim budžetima, izgledalo je da će ipak nešto biti od sezone 2020. Nažalost, s ponovnim pogoršanjem epidemiološke situacije, vjenčanja se ponovno odgađaju, a u ovom ‘valu’ je i sve više onih koja su definitivno otkazana.” Za troškove je važno i to “da se posao, koji se prije definirao i više od šest mjeseci unaprijed, danas konačno potvrđuje ili otkazuje čak samo par dana prije vjenčanja.” Naposljetku Levak zaključuje: “Moramo se pomiriti s činjenicom da će broj vjenčanja u 2020. biti drastično manji nego prijašnjih godina, ali i da će ona koja će se održati biti skromnija. Ipak, vjerujem da će nam 2021. donijeti pobjedu u borbi sa pandemijom, pa nas, uz neka nova vjenčanja, čeka i velik broj onih odgođenih u 2020.”
Vesna Sposa, vlasnica istoimenog modnog studija koji se primarno bavi vjenčanjima, prenosi nam slične informacije i potvrđuje da vladine restrikcije znače gubitak posla. “Zbog izgubljenih par mjeseci izgubili smo velik broj datuma divnih vjenčanja koja su odgođena i otkazana. Ostajemo pozitivni s obzirom na cijelu situaciju jer mi ne odustajemo, zato se i borimo da nas vlada čuje i krene razmišljati o nama i našem preživljavanju, točnije očuvanju nečijih snova i radnih mjesta.” Na pitanje o budućnosti Sposa nam kaže: “Da nisam pozitivna osoba već bih propala, ali ne dopuštam da me netko pokoleba, borim se za sebe, svoje kolege u istoj branši i naravno naše prekrasne mušterije koje su godinama radile na organiziranju svojeg savršenog dana. Ne dopuštam da ostatak ove godine propadne, borim se i uvijek budem, a iduća godina će nam biti pozitivno vraćena, vjerujem u to.”
Iako su vjenčanja veliki ekonomski događaji na kojima radi niz ljudi, na prvu se čini da je malo tko direktno ugrožen. Prihodi su toliko visoki, a vjenčanja su rijetkima core business, što znači da bi obrtnici trebali imati dovoljnu rezervu da izdrže propalu sezonu. No utjecaj pandemije ovdje je posredan: manji dio obrtnika će odmah izgubiti posao ili zatvoriti firmu zbog neodržanih vjenčanja, no kumulativni učinak s ostalom štetom od korone mogao bi dugoročno predstavljati ozbiljan udarac za obrtnike, pa i za mladence. Stoga problem treba gledati iz šire perspektive, kao i u slučaju ostalih radnika koji ne žive od jednog posla, nego od različitih angažmana.
Obrtnici se nadaju da će se nakon izuma cjepiva za koronu tržište brzo oporaviti. No nitko ne može znati kad će se cjepivo pojaviti i postati masovno dostupno, kao što je upitno i kakve nas mjere očekuju u idućem periodu, a neizvjesnost je kobna za posao koji podrazumijeva planiranje mjesecima unaprijed. Na vladi je stoga da pronađe načine kako spriječiti da svadbe postanu rasadište zaraze, ali i kako ekonomski zaštititi sve koji će se bez svadbi naći u ekonomskom škripcu. Kao skroman prilog oporavku tržišta spremno bih sugerirao da se do kraja pandemije legaliziraju homoseksualni brakovi – time će se omogućiti priljev novih svadbi i prihoda za obrtnike, a i bilo bi lijepo kraj ove nesretne pandemije dočekati na svadbi s duginim bojama.