Članovi Europskog parlamenta prošlog tjedna su izglasali reforme u sektoru cestovnog prometa, tzv. Mobility Package, koje bi trebale poboljšati radnička prava vozača teretnih vozila i autobusa u EU. Reformama je prethodila trogodišnja kampanja Europske prometne federacije (European Transport Federation), organizacije europskih sindikata koji predstavljaju radnike u prometu. Međutim, istočnoeuropske zemlje od početka se protive navedenim reformama, tvrdeći da pod izlikom brige o radničkim pravima leži protekcija zapadnih prijevoznih kompanija.
U Europskoj uniji ima oko 4 milijuna vozača teških teretnih vozila i autobusa, a samo u 2018. godini 3.310 osoba je poginulo u sudarima s teškim teretnim vozilima. Usvajanje reformi trebalo bi osigurati radnička prava za vozače koja bi, uz poboljšanje nadzora, trebala i povećati sigurnost na cestama. Vozačima teretnih vozila i autobusa reforme će dati pravo povratka kući svaka tri tjedna, kao i pravo na adekvatan smještaj tijekom tjednih odmora. Reforme će uvesti jasnija pravila o raspoređivanju radnika i učinkovitiji nadzor prekograničnih poslova, što bi za posljedicu trebalo imati pravednije plaće za radnike. Zamjenik glavnog tajnika Europske sindikalne konfederacije (ETUC) Per Hilmersson izjavio je nakon izglasavanja reformi: “Dugi redovi parkiranih vozila u kojima su vozači prisiljeni jesti i spavati u nehigijenskim uvjetima, bili su čest prizor na europskim cestama. Današnje glasanje će spriječiti kompanije da prisiljavaju svoje vozače da provedu mjesece daleko od kuće i tako im uskrate društveni i obiteljski život, dok ih istovremeno zakidaju za pravednu plaću i doprinose.”
Iza tako predstavljenih reformi nije teško stati, no pitanje je hoće li svi radnici imati od njih koristi. Pregovori oko reformi trajali su tri godine, tijekom kojih se dogodio raskol između zapadnih i istočnih zemalja EU – u Bugarskoj su 2018. godine vozači kamiona prosvjedovali protiv najavljenih reformi koje su nazivali “Macronovim paketom”, pozivajući se na njihove štetne posljedice po bugarsku prijevoznu industriju. Te bi reforme, poput izjednačavanja plaća svih vozača i zabrane provođenja pauze u vozilima uz obavezu unajmljivanja privatnog smještaja za odmor vozača, tvrdili su, poništile kompetitivnu prednost istočnoeuropskih prijevoznih kompanija. Istočnoeuropski vozači i njihovi poslodavci tom su se prilikom paradoksalno našli na istoj strani, zalažući se za to da njihove plaće ostanu niže jer u suprotnom cijela bugarska prijevozna industrija neće opstati na zajedničkom tržištu.
Članovi Europskog parlamenta bili su podijeljeni i na prošlotjednom glasanju: poglavlje o rasporedu vozača dobilo je 468 glasova za i 218 protiv, poglavlje o kabotaži 513 glasova za i 174 protiv, a poglavlje o radnom vremenu 524 glasa za i 162 protiv. Ministri prometa iz devet zemalja članica – Bugarske, Cipra, Estonije, Mađarske, Latve, Litve, Poljske i Rumunjske –u zajedničkom pismu početkom srpnja izrazili su svoje protivljenje donošenju reformi, navodeći problematične stavke glede ekoloških posljedica nekih odredbi, kao i onih o zaštiti od korona virusa.
“Ishod glasanja jasan je dokaz podjele Europe – podjele između Istoka i Zapada, starih i novih, centralnih i perifernih, industrijski i uslužno orijentiranih članica EU”, izjavio je Romas Austinskas, voditelj Udruge prijevoznika Litve.