U Saboru je danas predviđena rasprava o novom Prijedlogu Zakona o strancima, stoga Centar za mirovne studije još jednom ističe svoje odbačene prijedloge. Novi zakon o strancima dokida tekovine ženevskih konvencija i drugih pravila koja su postojala u dvadesetom stoljeću a koja su nalagala moralan i civiliziran tretman “drugih”. Umjesto toga, po novome imamo kriminalizaciju solidarnosti i odzdrav “civilizacijskim dosezima”.
Centar za mirovne studije najproblematičnijim mjestima ovoga Prijedloga Zakona smatra neusklađenost za Zakonikom o schengenskim granicama, nemogućnost podnošenja žalbi na odluke MUP-a kojom se dodatno opterećuje pravosudni sustav, ostavljanje prostora za arbitrarnost pri provođenju sigurnosnih provjera i otežano odobravanje privremenog boravka iz humanitarnih razloga. CMS smatra da je nužno Zakonom propisati mjere alternative detenciji i jasno definirati detenciju kao krajnju mjeru te ukloniti diskriminatorne odredbe koje osobama u neregularnom statusu uvjetuju detenciju na osnovi imovinskog stanja. Zakonom je također nužno klasificirati, definirati i jasno odvojiti krijumčarenje od pomaganja iz humanitarnih razloga, kao i urediti obveze prijevoznika koji nemaju ovlasti tražiti putnike dokumente za unutargranične relacije i čije bi postupanje po trenutnom prijedlogu bilo protuzakonito i diskriminatorno, odnosno temeljeno na rasnoj, vjerskoj i etničkoj profilaciji.
Smatraju kako je izmjena Zakona u navedenim točkama nužna za bolju učinkovitost zakonskih procedura i poštivanje ljudskih prava stranaca. Na primjer, u prijedlogu Zakona o strancima stoji kako žalba na odluku Ministarstva unutarnjih poslova nije dopuštena, ali se može pokrenuti upravni spor. Centar za mirovne studije upozorava kako bi Zakon trebao predviđati mogućnost žalbe o kojoj odlučuje Povjerenstvo za žalbe koje imenuje Vlada Republike Hrvatske. Ustavnopravni poredak Republike Hrvatske (čl. 18.) jamči pravo na pravni lijek koje može biti samo iznimno isključeno u slučajevima određenima zakonom ako je osigurana druga pravna zaštita. Nije jasno zašto bi ovo rješenje bilo iznimka niti koja je osnova takve odluke. Dapače, žalba protiv rješenja način je da se zakonitost i osnovanost utvrdi u najbržem postupku te se time, ne samo omogući pristup pravdi, već i rastereti pravosudni sustav i smanji broj dugotrajnih upravnih sporova.
Primjedbe
U kontekstu provođenja sigurnosnih mjera za državljane trećih zemalja, prijedlog zakona treba mijenjati tako da se taksativno navedu kategorije podataka koji će se smatrati “podacima čije otkrivanje ne bi moglo ugroziti interese nacionalne sigurnosti”, jer se trenutnim propisom u potpunosti zanemaruje načelo pravičnosti te se apsolutna zaštita nudi zaštićenim podacima, suprotno međunarodnom pravu, smjernicama UNHCR-a, EU i europskom pravu i praksi te praksi domaćih visokih sudova. Nemogućnost stranaca da saznaju razloge zbog kojih ih RH proglašava sigurnosnom prijetnjom, dovodi ljude u neravnopravan položaj te im se onemogućava obrana od iznesenih optužbi. To otvara mogućnost za proizvoljnost pri ocjeni predstavlja li netko prijetnju nacionalnoj sigurnosti.
CMS upozorava da nejasne članke poput 52. treba promijeniti tako da se jasno napiše da prijevoznici unutar teritorija nemaju pravo zahtijevati putne isprave od stranih putnika jer se takvo nešto nužno temelji na rasnoj, etničkoj ili vjerskoj profilaciji putnika, što predstavlja
diskriminatornu praksu.
Ipak, najgori je čini se članak 53. Prijedloga Zakona o strancima propisuje zabranu pomaganja državljaninu treće zemlje u nezakonitom prelasku, tranzitu i boravku. Stavak 1. navedenog članka, uz pomaganje, propisuje i zabranu pokušaja pomaganja – smatramo kako “pokušaj pomaganja” treba brisati. Predviđeno kažnjavanje za pokušaj pomaganja predstavlja iznimno represivnu i neopravdanu mjeru. “Pomaganjem iz humanitarnih razloga smatra se pomaganje koje ne rezultira nikakvom materijalnom i financijskom koristi za pomagača, nego je vođeno moralnim i humanitarnim principom u situacijama nužne pomoći za zaštitu života ili integriteta osobe koja nezakonito prelazi granicu ili nezakonito boravi na teritoriju Republike Hrvatske.” Novim zakonom, ovo se čini nemogućim u praksi. Nužno je klasificirati, definirati i jasno odvojiti krijumčarenje od pomaganja iz humanitarnih razloga. Kako se osiguralo izbjegavanje kriminalizacije aktivnosti iz Čl. 53. st. 3. koje su usmjerene ka pomaganju osobi ili osobama u nevolji bez ikakvog osobnog interesa, nužno je u iznimkama u prijedlogu jasno definirati što Zakon smatra pomaganjem iz humanitarnih razloga.
Ako vam se čini normalnim kako danas tretiramo migrante, a čudite se nastancima fašističkih pokreta u 20. stoljeću, onda trebate još jednom dobro promisliti.