U povodu sutrašnje “nezavisne” projekcije filma “Tusta” o frontmenu KUD Idijota Branku Črncu Tusti u pulskoj Areni, Marta Baradić piše o pozadinskim političkim motivima.
“Tusta je Pula! Veliko ‘Da’ sada i uvijek za ikonu brojnih generacija, za Tustu koji je uvijek kao temeljnu vrijednost svog djelovanja isticao antifašizam, oštro se boreći protiv neofašizma, netrpeljivosti i ekstremnog nacionalizma. Čovjek koji je beskompromisno svjetlao obraz antifašističke, tolerantne i otvorene Pule ostavio je neizbrisiv trag u srcima Puležana i povijesti grada. Pula je ponosna na Tustu, zahvalna na Tusti i naša je dužnost da njegov lik i djelo ostanu u trajnom sjećanju. Tusta je ikona za sve one koji su antifašizam i pacifizam smatrali i smatraju kao dio svog bića i svjetonazora. Stoga, veliko ‘Da’ za Tustu!“, izjavio je Boris Miletić, IDS-ov gradonačelnik Pule 3. srpnja, odnosno dva dana prije ovogodišnjih parlamentarnih izbora prilikom najave projekcije dokumentarnog filma “Tusta” u Areni, fotografiravši se tada s redateljem dokumentarca Andrejem Korovljevom i članicom ekipe filma Paolom Orlić, taman dan prije predizborne šutnje. Potreba za takvom, “nezavisnom” projekcijom ovog filma o Branku Črncu Tusti, frontmenu KUD Idijota u pulskoj Areni navodno se nametnula nakon što film nije uvršten u nenatjecateljski program 67. Pula film festivala. Nedugo po najavi projekcije, Pula film festival je uslijed ugroze korona virusa odgođen, a time i ova projekcija koja se imala dogoditi “van Festivala”.
Zatečeni gradonačelnik
Sutra će se pak, po okončanju dvojbeno odgođenog festivala, s obzirom na to da upravo zadnjih dana bilježimo najviše brojke oboljelih, u Areni održati ta posebna projekcija filma, a na inicijativu pulskog gradonačelnika, u “deus ex machina” ulozi, “neuvjerljivoj iz perspektive prethodne radnje“. Pa kad Miletić na razgovor pozove Korovljeva i Orlić te pritom naglasi da je “zatečen odlukom” Festivala u čijem vijeću sjedi i predstavnik Grada Pule (“gradonačelnik Pule ili osoba koju on imenuje da ga zamjenjuje” ove godine, a kako je navedeno u katalogu Festivala, sam Boris Miletić), gradonačelnikovu zatečenost možemo u najmanju ruku smatrati neuvjerljivom. Stvari postaju tim zanimljivije ako znamo da u vijeću sjedi ukupno šest osoba koje imenuju Grad Pula i Istarska Županija, dakle šestero od trinaest vijećnika čine članovi IDS-a ili toj stranci blizak kadar, što i potvrđuju informacije dostupne na mrežnim stranicama Pula film festivala. Petero vijećnika i jedna vijećnica, redom su poznati akteri/ce lokalne političke scene: Boris Miletić, Fabrizio Radin, Vladimir Torbica, Miodrag Čerina, Jasmina Nina Kamber i Valter Boljunčić. Ako ipak povjerujemo da je gradonačelnik zatečen, značilo bi to da zapravo ne izvršava svoje javne dužnosti. Time bi i u pitanje bio dodatno doveden i rad samog tog stručno-savjetodavnog tijela Festivala, jer zadaća je Vijeća da donosi program i financijski plan Festivala te prati njegovo ostvarivanje.
Dodatno iz razloga što su još prošle godine s Pulskog filmskog festivala povučene tri nagrade: “Fabijan Šovagović” Društva hrvatskih filmskih redatelja, “Oktavijan” Hrvatskog društva filmskih kritičara i “Vedran Šamanović” (osnivači nagrade: Društvo hrvatskih filmskih redatelja, Hrvatski filmski savez, Hrvatsko društvo filmskih djelatnika i Hrvatsko društvo filmskih kritičara). Potonje udruge su prilikom povlačenja nagrade s PFF-a objavile priopćenje u kojem ističu da je do odluke o povlačenju nagrade iz Pule došlo zbog nezadovoljstva nepostojanim i nejasnim programskim kriterijima umjetničkog ravnateljstva festivala kada je riječ o domaćoj filmskoj produkciji, koji ne pridonose dostojnoj prezentaciji i valorizaciji recentnog hrvatskog filma.
DHFR je tada, u lipnju prošle godine, napomenuo da već dugo upozorava na nezadovoljavajući odnos Pulskog filmskog festivala prema hrvatskim filmskim autorima, stvaraocima i profesionalcima – “Umjesto da bude mjesto okupljanja hrvatskih filmskih profesionalaca, mjesto razmjene i razgovora o problemima, planovima i razvoju hrvatske kinematografije te njezine stručne valorizacije u europskom i svjetskom kontekstu, Pulski filmski festival je, unatoč izdašnom budžetu, slabo organizirana priredba čije vodstvo ne razumije svoju ulogu u životu hrvatskoga filma.” Osim povlačenja nagrade DHFR je prošle godine preporučio svojim članovima i da se ne odazivaju pozivima na festival te tada nije sudjelovao u radu Vijeća festivala. No, prošlogodišnji bojkot degradiranog PFF-a potaknut reizborom umjetničkog ravnatelja Vidačkovića, inače bliskog HDZ-u, preostale članove Festivalskog vijeća nije potaknuo na javnu refleksiju o svojoj ulozi ili smjeru ove slabo organizirane priredbe.
Ako se vratimo na “Tustu”, spomenuti bojkot jedan je od razloga zašto taj film nije imao premijeru na prošlogodišnjem Pulskom filmskom festivalu već na Motovun film festivalu, kao što je redatelj otkrio u lokalnoj radioemisiji, dodavši da samom prijavom na ovogodišnji PFF nisu ciljali na projekciju u Areni, već na to da film svoj prikazivački ciklus završi u Puli. Podsjetimo, pulska premijera filma održana je na iznenađenje mnogih u prosincu prošle godine, u sklopu 25. sajma Sa(n)jam knjige u Istri, i to u Istarskom narodnom kazalištu. Tako se filmski Tusta, panker, radnik, sindikalist Uljanik TESU-a našao u kazalištu, dok Uljanikove hale kao i mnoga druga značajna mjesta ovog grada na izdisaju zjape prazna.
Saznanje o neuvrštavanju filma “Tusta” u program 67. PFF-a izazvalo je burnu reakciju redatelja, a potom je održano i svojevrsno sučeljavanje Vidačkovića i Korovljeva u online emisiji R+. U toj smo emisiji pak mogli saznati da Festivalsko vijeće pri donošenju programa zapravo ne raspolaže popisom ili informacijama o neuvrštenim filmovima, bar kad je o nenatjecateljskom programu riječ. Korovljev je tad ispravno ukazao na nedostatak transparentnosti u radu ove manifestacije u organizaciji Javne ustanove PFF. No, to i dalje ne oslobađa Festivalsko vijeće odgovornosti odnosno ne opravdava nedjelovanje, a pogotovo ne opravdava inicijativu gradonačelnika Pule da organizira zasebnu projekciju ovog filma u Areni time stvarajući dodatni trošak u godini štednje, otkazivanja i rezova u kojoj se prva na udaru našla upravo kultura. Festivalsko vijeće moglo je, ako ne i moralo tražiti reviziju odluke i pronaći način da se “Tusta” prikaže u okviru PFF-a. Radi se, naime, o nacionalnom festivalu i o filmu financiranom sredstvima HAVC-a, a usto i o za Pulu značajnom filmu, a neuvjerljiva pravdanja umjetničkog ravnatelja neuvrštavanja filma u program time što je film već prikazivan ne pronalaze uporište ni u Statutu ni u selektorskoj praksi.
Bandiera rossa la trionferà, Evviva il comunismo e la libertà
Umjesto da se ovim filmom bave u okviru povjerenih uloga u Festivalskom vijeću, gradonačelnik Pule Boris Miletić, pročelnica Ureda za kulturu Grada Pule Jasmina Nina Kamber i njen županijski kolega Vladimir Torbica, odlučili su reagirati na redateljev apel za pomoć oko organiziranja alternativne projekcije dokumentarnog filma “Tusta” u pulskoj Areni upućen Gradu Puli i Istarskoj županiji, pritom naizgled kontradiktorno “poštujući prijedlog programa umjetničkog ravnatelja Pulskog filmskog festivala”.
Upućenima je ipak računica sasvim jasna – u dobroj, staroj maniri IDS-a koji svoju predizbornu promidžbu financira javnim novcem. Tom smo prilikom dobili predizborni poster začinjen s malo kooptacije i simboličkog kapitala koji su porezni obveznici platili 90 tisuća kuna, barem prema iznosima prikazanim u službenim izvješćima. No, kad smo već kod ispravljanja nepravdi, kako Korovljev naziva ovu Miletićevu gestu, prisjetimo se još nekih situacija gdje to nije oportuno činiti kao ispred fotoaparata u predizbornoj utrci.
Projekcija filma o Tusti “koji je uvijek kao temeljnu vrijednost svog djelovanja isticao antifašizam, oštro se boreći protiv neofašizma, netrpeljivosti i ekstremnog nacionalizma” pada između 23. kolovoza – “Europskog dana sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima – nacizma, fašizma i komunizma” i 19. rujna, datuma na koji je prošle godine u Europskom parlamentu usvojena “Rezolucija o važnosti europskog sjećanja za budućnost Europe” koja izjednačava komunizam s nacizmom, a podržali su je svi hrvatski europarlamentarci, uključujući Valtera Flegu iz IDS-a.
Dakle, borba protiv “neofašizma” i “ekstremnog nacionalizma” nije nešto što vladajuća garnitura u Istarskoj županiji dijeli s pokojnim Brankom Črncem iako to rado tako prikazuje. Upravo glasanjem za revizionističku Rezoluciju koju su predložili europski konzervativci, na inicijativu poljskih i mađarskih europarlamentaca, IDS je dignuo ruku za delegitimaciju antifašizma i jačanje krajnje desnih, fašističkih tendencija. Među predlagačima našao se i radikalni desničar Antonio Tajani, svojedobni predsjednik EU parlamenta koji se proslavio iredentističkom izjavom “Živio Trst, živjela talijanska Istra, živjela talijanska Dalmacija”. Reakcija je stigla tek od Radničke fronte i SRP-a, a iako se Savez antifašista Istarske županije očitovao o spornoj Rezoluciji, ipak je u srpnju birače pozvao da glasaju za koaliciju SDP-a i IDS-a. Spomenimo da je jedna od kultnih epizoda iz povijesti benda KUD Idijoti ona kad je došlo do naguravanja s fašistima na koncertu na jugu Italije 1987. godine zbog stihova: “Bandiera rossa la trionferà, Evviva il comunismo e la libertà.“
Kad gradonačelnik Pule izjavi i da je njihova dužnost da Tustin lik i djelo ostanu u trajnom sjećanju, nije naodmet prisjetiti se Kino Zagreba, opjevanog u jednoj od najpoznatijih pjesama KUD Idijota “Za tebe”, koje je prilikom renovacije preimenovano u Kino Valli. U hinjenoj demokratičnosti procesa dodjele novog imena kinu putem glasova “publike”, izabran je prijedlog s najmanje glasova, a kasnije se uspostavilo i da je prijedlog došao od osobe bliske Javnoj ustanovi Pula film festival. Tako su Pula i Hrvatska dobile kino nazvano u čast Alidi Valli, svojedobno Mussolinijevoj miljenici, koja se 2006. godine za dnevnik Il Giornale između ostalog deklarirala kao “talijanska patriotkinja koja je prekasno shvatila da nije trebala popustiti izazovu karijere i snimati ‘filmiće’, nego ostati u voljenoj Istri i učiti djecu da se ponose time što su Talijani”. Tada je izjavila: “Novi gospodari moje zemlje nisu imali nikoga koga bi istaknuli kao nacionalnog heroja. Učinilo im se prikladnim da ponude Alidi Altenburger (glumičino pravo ime – op.a.) status počasne hrvatske umjetnice.” Nenad Polimac dalje piše: “Na pitanje novinara što je odgovorila hrvatskim vlastodršcima, Alida Valli poentira: “Rekla sam im da sam, kao i moj grad, mnogo puta mijenjala kožu, ali sam rođena i umrijet ću kao Talijanka. Napišite to na mojem grobu”.
Pa čak ako se u tumačenju preimenovanja kina odmaknemo od ideoloških rasprava, taj potez odustajanja od naziva utkanog u popkulturu regije učinit će nam se kopirajterski kratkovidnim. Odluka se PR-ovski pravdala i time da sad svatko tko ovlaš prođe kroz biografiju Alide Valli može saznati za Pulu – a po svoj prilici saznat će i za njene gorespomenute stavove.
(…) ništa nas drugo ne zanima
U ranije spomenutom radijskom intervjuu Korovljev se dotaknuo i moguće zloupotrebe projekcije u Areni u dnevnopolitičke, predizborne svrhe no te je slutnje otpisao i naglasio da je on osobno apolitičan. Unatoč apolitičnosti, kreativnom dvojcu Korovljev – Orlić ovo nije prvi put da se pojavljuju u predizbornoj kampanji. Unatrag deset godina, pojavili su se kao “stručni vanjski suradnici projekta “Pula Non Stop” lansiranog ususret lokalnim izborima 2009. godine, a koji je izazvao salvu kritika i osporavanja nakon što je u godini u kojoj su radnici Herculanee štrajkali zbog neisplate božićnica, a gradski Odjel za kulturu ugašen zbog racionalizacije, na u suštini fiktivni projekt potrošeno više od 700 tisuća kuna. Godinu dana nakon pokretanja projekta Paola Orlić za Glas Istre izjavljuje: “U startu smo se ogradili od političke kampanje i naglasili da ne želimo biti dio predizbornih aktivnosti. Uvjeravali su nas da tomu nije tako, da je to jedan ozbiljni, dugoročni projekt. No, već na prvom sastanku u Gradskoj palači dočekalo nas je mnoštvo zbunjenih lica, s izrazom koji je govorio ‘što ste vi nama sada došli prodavati’. Shvatili smo da nitko nije imao pojma o projektu i već nam je to trebao biti znak za uzbunu”, usput prozvavši pokretače projekta iz Grada Pule za niz propusta, diletantizam i neprofesionalnost. Epilog priče uključivao je potraživanje honorara putem odvjetničkog ureda i otvorenog pisma javnosti i Bernardu Zenzeroviću, tada voditelju ureda Grada Pule. O podudarnosti predizbornog trenutka, 2020. možemo reći: fool me once, shame on you; fool me twice, shame on me.
Konačno, u ovom kontekstu šteta je ne prisjetiti se etimologije riječi idiot, grč. idiṓtēs: privatni građanin, bez javnih obveza. Parafrazirajući stihove pjesme KUD Idijota “Disco is not dead” – politika IDS-a računa da svi idioti ovog grada skupa s njom plešu. Nadajmo se ipak da ima manje idiota, a više idijota.