politika
Hrvatska
vijest

Još jedan epitaf za SDP

Foto: AFP / Denis Lovrović

Vrlo vjerojatno je i čak pomnijim pratiteljima političkih zbivanja u Hrvatskoj donedavno Željko Kolar bio nepoznato lice. Osim ako nisu stanovnici Krapinsko-zagorske županije u kojoj Kolar obnaša funkciju župana. Nacionalnu prepoznatljivost osigurala mu je kandidatura za predsjednika SDP-a na izborima koji se održavaju 26. rujna. Političku prepoznatljivost još nije osigurao, uostalom, kao ni ostatak kandidata i kandidatkinja za predsjednika stranke. Premda slovi za favorita. Pod političkom prepoznatljivošću podrazumijevamo koherentnu i ambicioznu političku viziju u kojoj se građani i birači mogu prepoznati.

Peđa Grbin, stranački nasljednik Mate Arlovića na mjestu pravnog stručnjaka, definitivno važi za upućenije i uvjerljivije kadrove u SDP-u, ali to više govori o kadrovskom stanju u stranci nego o Grbinovoj političkoj karizmatici i ideološkoj profiliranosti. Što se tiče ideološke profiliranosti ponajviše je među kandidatima na njoj posljednjih godina radio Ranko Ostojić. Doduše, ne baš pretjerano uspješno i poprilično nasumično. Njegova oklada da će biti najuvjerljiviji antifašist u stranci, kao i slučaju Grbina, ponajviše govori o konkurenciji u stranci i samoj stranci. Pritom on tu okladu zasniva ponajviše na nekakvom “street credu”, ulozi fajtera među štreberima. Dakle, više nismo na političkom nego na školsko-razrednom terenu, što isto dovoljno govori o pretendentima na mjesto predsjednika stranke.

Jedina žena među njima je Mirela Ahmetović, načelnica Omišlja na Krku. Također relativna anonimka, javnosti poznata tek oko pitanja izgradnje LNG terminala na otoku. Ona za razliku od konkurenata nosi sa sobom imidž autentičnog političkog angažmana, premda joj taj imidž itekako ugrožava patronaža stranačkog starješine Zlatka Komadine. Bez obzira na Komadinu, i sama ta autentičnost sa sobom nosi teško rješive probleme. Sasvim je očita iskrena želja Ahmetović da preusmjeri stranku više ulijevo, ali metode tog usmjeravanja joj nisu baš sasvim jasne. Preciznije, jesu kad je riječ o demokratizaciji same stranke, ali ne i kad se radi o razumijevanju suvremene društveno-ekonomske stvarnosti. Pa tako Ahmetović kaže: “Duboko sam uvjerena da SDP može provoditi lijeve i održive politike stavljajući ih u kontekst vremena u kojem živimo, u kojem su radnici ujedno i poduzetnici i obrnuto.” Nepoznavanje osnovne klasne gramatike ili pak uvjerenost da ju je suvremena ekonomija učinila izlišnom, sugerira da se stranka pod njenim eventualnim vodstvom neće profilirati u novom smjeru.

Postoji još jedan kandidat, Marino Percan iz Pule, ali ne znamo što bi smo o njemu rekli budući da svoju kandidaturu shvaća krajnje nonšalantno i ne pojavljuje se u medijima. I da je očito riječ o nekom pijunu u klanovskom obračunu. No, pojavili su se nešto malo jači, ali i puno bizarniji “pijuni”. Jedan od njih je Mladen Kešer, načelnik općine Kalnik i voditelj kampanje Željka Kolara. Kešerova stranačka prošlost je bila prilično ideološki fleksibilna, uspio je čak biti i član Demokratskog centra Mate Granića i Vesne Škare-Ožbolt. Ništa manje maštovit nije ni u obnašanju dužnosti načelnika općine. Kako izvještava Telegram, Kešeru je prenaporno sređivati javne poslove i nabave firmama kojima su na čelu kumovi, prijatelji, rodbina ili poslovni partneri. On ih je, naime, namještao vlastitim firmama. I sad, eto, igra ključnu ulogu u izborima u SDP-u.

View Post

Koliko god to bilo porazno, može i poraznije. Naime, Željko Kolar je svoj osvrt na slučaj Mladen Kešera uputio preko PR firme koju je angažirao u kampanji. Teško da možemo zamisliti ogledniji primjer političke mizerije od toga da ti kandidaturu na unutarstranačkim izborima vodi PR firma. Mizerno je i na parlamentarnim izborima, a kamoli na unutarstranačkim. To samo govori da iza Kolara ne postoji nikakav politički program i da ne postoji apsolutno nikakav politički rad s bazom osim, valjda, klijentelističkih obećanja. Nakon cirkusa s Bernardićem, Kolarova pobjeda će predstavljati vjerojatno posljednji čini eksploatacije SDP-ove infrastrukture od koje će na kraju ostati samo prazna ljuštura. U ideološkom smislu ljuštura je odavno.