Iako mali udio umirovljenika u Hrvatskoj radi uz mirovinu (oko 1%), njihov broj je posljednje dvije godine u porastu – u tom se razdoblju utrostručio, a krajem srpnja bilo ih je najviše do sada, ukupno 13.441. Rast ukupnog broja umirovljenika koji rade bilježi se od siječnja prošle godine kada je uvedena mirovinska reforma, kojom su pravo rada uz mirovinu dobili i prijevremeno umirovljeni građani. Trenutno to pravo nemaju oni koji su u obiteljskoj mirovini (ukupno oko 218.000) – ukupno više od pola milijuna umirovljenih osoba. Također, korisnici najniže mirovine mogu raditi, ali im se u tom slučaju mirovina umanjuje, a takvih je oko 265.000. Korisnici invalidske mirovine (109.000) mogu raditi i zadržati mirovinu samo u slučaju djelomičnog gubitka radne sposobnosti i također po cijenu snižavanja mirovine. Rastu broja umirovljenika koji rade pridonijela je i mogućnost stjecanja dodatne godine staža nakon dvije godine rada na pola radnog vremena.
Podaci Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje s kraja srpnja pokazuju da najviše umirovljenika radi u trgovini (oko 2.500), zatim u stručnim i znanstvenim djelatnostima (2.300) i 1.700 u prerađivačkoj industriji, djelatnosti pružanja smještaja i pripreme i usluživanja hrane (900), zdravstvo i administracija (900). Gledano po županijama, najviše umirovljenika radi u Gradu Zagrebu (4.112), Primorsko-goranskoj županiji (1.568), Splitsko-dalmatinskoj (1.386) i Istarskoj županiji (1.175). Najmanji broj umirovljenika koji rade je u Požeško-slavonskoj (99), Ličko-senjskoj (103) i Virovitičko-podravskoj županiji (126). Ovakav raspored po županijama otkriva da se radi o najvjerojatnije sezonskom zapošljavanju u turističkim destinacijama, a na to upućuju i podaci o kretanju broja zaposlenih umirovljenika po mjesecima. Najniža brojka umirovljenika koji rade ove godine zabilježena je u ožujku, kada je uslijed učinaka pandemije bilo samo 11.904 radnika u mirovini. Oko 600 njih je u odnosu na veljaču ostalo bez posla, lagani rast krenuo je u travnju, a nagli rast počeo je u predsezoni i sezoni koja nam je već u srpnju donijela oko 1.500 više zaposlenih u mirovini. Prema spolu, prednjače muškarci kojih je 8.348 s poslom u mirovini, dok je žena 5.093. Prema zanimanju, najviše je stručnjaka i znanstvenika (oko 2.500), zatim čelnika i direktora (oko 2.000) i podjednak broj inženjera i tehničara. Radnika u uslužnim i trgovačkim zanimanjima je oko 1.700, službenika oko 1.400, obrtnika 1.200 te jednako toliko jednostavnih zanimanja među zaposlenim umirovljenicima.
Ovakve političke odluke dio su nastojanja da se, uslijed nedostatka radne snage, ljude stimulira da što duže ostanu zaposleni, zajedno s pokušajem povisivanja dobne granice za starosnu mirovinu. Kako je za Bilten o slovenskom slučaju pisao Anej Korsika, pritom se zaboravlja otvoriti raspravu o uvjetima rada umirovljenika, kao i na jedan od uzroka ključnog problema, nedostatka radne snage, radnu emigraciju domaćeg stanovništva zbog niskih plaća i loših uvjeta rada. Umjesto otvaranja tih pitanja, odluka o zapošljavanju umirovljenika se pokušava prikazati kao dobročinstvo prema umirovljenicima koji zapravo žele raditi ne zbog novca, nego da se bi se družili, kako je jednom prilikom izjavio tadašnji ministar Pavić.
Iako se na mogućnost rada uz mirovinu iz perspektive umirovljenika koji su sposobni i željni i dalje raditi može gledati pozitivno, pitanje je koliko je umirovljenika koji biraju odraditi sezonu jer se osjećaju vitalno, a koliko ih zapravo koristi tu mogućnost jer ne mogu spojiti kraj s krajem (ili koliko će takvih biti ukoliko će se „mogućnost“ rada u mirovini proširiti i na ostale skupine umirovljenika). Podaci istraživanja na ovu temu jasno pokazuju da su nedostatna financijska sredstva ključni motiv za rad u mirovini: 42% ispitanih građana bi na rad u mirovini pristalo isključivo ako nemaju financijskih mogućnosti za preživljavanje, a još 23% ni pod kojim uvjetima ne želi raditi u mirovini. Kao glavni razlog zašto bi se odlučili raditi u mirovini, ispitanici koji su otvoreni za tu mogućnost su naveli niske mirovine i lošu financijsku situaciju. Najviše njih, 36%, eksplicitno kao motiv rada u mirovini navode dodatna financijska sredstva, a 33% zbog toga što ne mogu preživjeti s mirovinom, što nimalo ne iznenađuje s obzirom na činjenicu da je iznos prosječne mirovine niži od linije rizika od siromaštva.