U sklopu programa Europske prijestolnice kulture na jednom riječkom neboderu postavljena je umjetnička skulptura. Autor skulpture je Nemanja Cvijanović, a riječ je o zvijezdi petokraci koja na sebi sadrži 2.800 crvenih krhotina koje predstavljaju 2.800 poginulih partizanskih boraca u oslobođenju Rijeke 1945. godine. Postavljena je na isto mjesto na koje su i partizani postavili zvijezdu nakon oslobođenja. Tada, dakle, petokraka kao politički simbol pobjede, a danas kao umjetnička gesta komemoracije. Reakcije desnice tada nismo čuli jer nije bilo dopisništava u Argentini i ostalim zemljama koje su im pružale azil, ali zato danas reakcije odjekuju medijima.
Nabrojimo četiri najvažnije ili barem medijske najprisutnije. Prva reakcija je bila organizirani prosvjed. Kao što je bilo očito po vizualno-zvučnoj kulisi prosvjed su organizirali pripadnici Armade, riječke navijačke skupine, koja se neprestano ostalim navijačkim skupinama u zemlji želi dokazati “prekomjernim” ustaševanjem s obzirom na to da dolaze iz “crvenog grada punog Srba”. Pored ustaških zastava, prosvjed su obilježile i prijetnje smrću autoru skulpture te izvikivanje ustaških pozdrava. Za razliku od jasnog potenciranja ideološkog sukoba, reakcija ministrice kulture i medija Nine Obuljen bila je baš – europska. Ona je skulpturu proglasila političkom provokacijom, ali ne zbog samog sadržaja, već zbog toga što je navodno bila postavljena bez ishođenih dozvola i poštivanja procedure. Izostanak konzervatorskog blagoslova je tako pridonio stvaranju podjela u društvu, a uloga kulture je, smatra ministrica, da bude kohezivni faktor.
Treća medijski zapažena reakcija je bila ona Olega Butkovića, ministra mora, prometa i infrastrukture. On je očito bio motiviran činjenicom da je porijeklom iz šireg riječkog kraja i da ga tamošnja politika prilično zanima. Ustvrdio je da je riječ o “kvaziumjetničkom anakronizmu” čije vrijeme dolazi svom kraju, a taj kraj su naredni lokalni izbori. Dakle, kraj po njemu podrazumijeva kraj vladavine SDP-a i Vojka Obersnela u Rijeci. Četvrta reakcija je ona Ministarstva branitelja. Oni smatraju da je ta zvijezda petokraka neprihvatljiva jer su pod njom počinjeni brojni zločini u Domovinskom ratu i da se njome otvaraju rane u obiteljima poginulih. Također, zbog Obersnelova prisustva, smatraju da je riječ o političkoj provokaciji koja za cilj ima stvaranje podjela u društvu.
Pa, kako bi rekao Ilko Ćimić s Indexa, krenimo redom. Za početak, Ministarstvo branitelja koje službenim počastima pokapa ustaše poginule u borbama u Drugom svjetskom ratu nema što govoriti o stvaranju podjela u društvu. Drugim riječima, oni su se jasno pozicionirali u toj podjeli. Što se tiče petokrake i zločina u Domovinskom ratu, treba znati da je JNA maknula petokraku kao svoje obilježje 22.10.1991. godine. Što znači da se najogavniji zločini poput onih u Vukovaru nisu događali pod tim simbolom. Također, sam čin skidanja ukazuje i da su prije same odluke operacije vođene bez lojalnosti tom simbolu i onom što je predstavljao 1945. godine. Isti se argument može povući i za prosvjed pripadnika Armade. Oni su se svojim skandiranjem jasno svrstali i zapravo nehotice skulpturi dali povijesni smisao.
Što se pak tiče dvoje ministara, njihove su reakcije nešto zanimljivije. Dakle, po ministrici Obuljen riječ je o političkoj provokaciji jer navodno nije sve bilo sukladno proceduri, dok se Butković zadovoljio epitetom “kvaziumjetnički”, priklanjajući se tako tradiciji Zlatka Hasanbegovića da pojave na lijevo-liberalnoj sceni diskreditira nasumičnim prefiksima. Ono što oboje impliciraju jest da se radilo o krijumčarenju politike u prostor umjetnosti koji je navodno inače čist od političkih i društvenih tenzija. A radilo se o krijumčarenju jer je posrijedi sadržaj koji nema nikakav politički legitimitet. I to, kao, i umjetnik i gradonačelnik znaju i zato nastoje svoje nelegitimne političke stavove prezentirati kao navodnu umjetnost. Ako stvari tako posložimo, onda je jasno da između Armade i ministara nema nikakve razlike: i jedni i drugi u zvijezdi petokraci vide politički kriminalan element. S tim da ministri u Armadinim pjesmicama i simbolima ne vide politički kriminalan element jer, kako bi se internetskim žargonom reklo, Domovinski rat.
Međutim, umjesto da upućuju apele, proglase i očitovanja, desničari bi se trebali zadovoljno smješkati oko cijele priče: ha, vidi ih kako su jadni, moraju svoje politike pod umjetnost prodavati! Svoje nezadovoljstvo bi ovim umjetničkim činom trebala izražavati prije svega ljevica. Kakva je to petokraka iza koje stoji Vojko Obersnel? Kakva je to petokraka koja se pojavljuje u sklopu programa Europske prijestolnice kulture? Kakva je to petokraka koja je umjetnička skulptura, a ne politički simbol? Naravno, nije problem u gesti samog umjetnika i njegovoj namjeri. Problem je taj što je ekonomski, politički, ideološki i kulturni okvir u kojem živimo sveo petokraku na umjetničku instalaciju. E sad samo zamislite koliko su sumanute desničarske teorije zavjere koje nam poručuju da tim okvirom drmaju UDBA i lijeve (kulturne) elite. Doslovno riječki karneval.