Povjerenje u cjepiva u zadnjih pet godina drastično se smanjilo u nekim dijelovima svijeta, ali je poraslo u većini europskih država. U odnosu na 2015., povjerenje u cjepiva poraslo je čak i u onim državama u kojima je protivljenje cijepljenju bilo najizraženije (kao što su Italija i Francuska), a također se povećalo u državama koje su već imale relativno visoko povjerenje u cjepiva (kao što su Velika Britanija i Finska). Rezultati su to istraživanja globalnih stavova o cijepljenju koje je provedeno na 284.000 sudionika u 149 država, u sklopu Vaccine Confidence Project na London School of Hygiene and Tropical Medicine, a rezultati su objavljeni u znanstvenom časopisu The Lancet. Heidi Larson, voditeljica projekta izjavila je da su vlasti u Francuskoj, jednoj od zemalja s najizraženijom skepsom prema cjepivima, nastojale povećati javno povjerenje u cjepiva, što se pokazalo uspješnim: dok je 2015. samo 31% stanovništva Francuske smatralo da su cjepiva jako važna, krajem 2019. to je smatralo njih 51%.
Iako je prikupljanje podataka na globalnoj razini bilo završeno prije izbijanja pandemije početkom 2020., neke države su i dalje prikupljale podatke kroz ovu godinu. U ožujku 2020, 26% stanovništva Francuske izjavilo je da ne bi prihvatili cjepivo za Covid-19. Za usporedbu, to je izjavilo 20% stanovništva Švicarske, 18% Austrije i samo 7% Ujedinjenog Kraljevstva. Međutim, zanimljivo je da je udio onih koji ne bi prihvatili cjepivo za Covid-19 u Ujedinjenom Kraljevstvu znatno porastao u narednim mjesecima: sa 7% u ožujku na 11% u lipnju, pa na čak 14% u srpnju. Alex de Figueiredo, istraživač na projektu, povezao je taj trend s okolnostima popuštanja mjera lockdowna i padom zabrinutosti oko širenja zaraze. Larson smatra kako unatoč tome rezultati istraživanja djeluju umirujuće, jer bi za učinkovitu zaštitu ukupnog stanovništva bila potrebna procijepljenost od 60%.
Najveći pad povjerenja u cjepiva između 2015. i kraja 2019. zabilježen je u Indoneziji, Pakistanu, Južnoj Koreji, Filipinima. Udio onih koji smatraju da cjepiva nisu sigurna u istom razdoblju se najviše povećao u Afganistanu, Azerbajdžanu, Nigeriji, Pakistanu i Srbiji. Pad povjerenja bio je posebno izražen na Filipinima – sa 82% 2015. godine na samo 58% 2019. godine, zbog medijskog izvještavanja o nuspojavama cjepiva protiv tropske groznice, djelovanja religijskih vođa koji su branili cijepljenje zbog sastojaka cjepiva svinjskog porijekla, kao i lokalnih iscjelitelja koji su promovirali alternative cjepivu. SAD također predstavlja iznimku među zapadnim državama s obzirom na rastuću skepsu prema cjepivu za Covid-19. Prof. Larson povezala je taj trend sa zbunjujućim porukama koje američko stanovništvo dobiva na brojnim razinama, i dodala da je u slučaju novih bolesti kao što je Covid-19 iznimno važno pratiti javne stavove i identificirati države i skupine u kojima povjerenje u cjepiva pada kako bi se mogli poduzeti koraci za ponovnu izgradnju povjerenja.
Iako razina nepovjerenja u cjepiva prvenstveno ovisi o faktorima koje nije moguće promijeniti edukacijskim programom (o razini općenitog povjerenja u državu i znanost, političkoj stabilnosti, osjećaju isključenosti pojedinih društvenih skupina itd.), nedavno provedeni eksperiment pokazuje koji tip poruka uopće može rezultirati povećanjem povjerenja u cjepiva. Profesorica na Odsjeku za psihologiju sveučilišta Vanderbilt Jennifer Trueblood provela je eksperiment kojim je htjela saznati koji tip poruka može uvjeriti ljude da prihvate cjepivo za Covid-19. Jedna skupina sudionika primila je poruke koje su naglašavale osobnu dužnost i koristi od cjepiva za zajednicu kroz stvaranje imuniteta krda, druga skupina primila je poruke koje su naglašavale stopu učinkovitosti cjepiva, ograničene nuspojave i rigoroznu proceduru koju cjepiva moraju proći da bi bila odobrena. Treća skupina primila je obje vrste poruka, a četvrta, kontrolna skupina nije primila nikakve poruke. Rezultati su iznenađujući: znanstvenici su očekivali da će obje poruke biti najučinkovitije, ali ispostavilo se da je skupina koja je primila obje vrste poruka o cjepivu imala jednako mišljenje kao i kontrolna skupina koja nije primila nikakve poruke. Pozitivan učinak, odnosno povećanje sklonosti cijepljenju, postigla je prva vrsta poruka o imunitetu krda, dok su sudionici imali negativnu reakciju na poruke o efikasnosti. Ovakav tip istraživanja može pomoći u oblikovanju javnih poruka koje se šalju o cijepljenju, iako je učinkovitost te vrste „edukacije“ vrlo upitna u državama ili među skupinama koje već imaju veliku skepsu spram cijepljenja.