Formiranje novih vlasti u Bosni i Hercegovini na svim razinama ponovno je dovelo do iznenađujućih koalicija dojučerašnjih “nepomirljivih suparnika”. Očekivano, neprincipijelna stranačka preslagivanja parlamentarnih većina, kao i utjecaj stranog faktora na njihovo formiranje, ostavili su malo prostora za promjene nefunkcionalnih razvojnih koncepata.
Stranka demokratske akcije (SDA), Demokratska fronta (DF) i Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) potpisali su jučer sporazum o zajedničkom djelovanju i ciljevima u obavljanju vlasti. Time je, barem što se tiče Federacije BiH, dopunjen sporazum koji su prethodne sedmice za postigli SDA, DF i Savez za promjene koji okuplja narodnjačke i centrističke stranke iz Republike Srpske, a koje su do sad činile opoziciju Miloradu Dodiku.
Ovim potezima je Dodikov Savez nezavisnih socijaldemokrata sveden na vlast samo u Republici Srpskoj, a i u njoj će mu, u najboljem slučaju, preostati labava skupštinska većina od 42 poslanika. To će značiti nestabilnu vladu i velike ustupke koalicionim partnerima, od kojih je jedan – Adam Šukalo iz male partije Napredna Srpska – navodno zgrožen snimkom na kojem premijerka RS-a u tehničkom mandatu Željka Cvijanović govori o potkupljivanju poslanika potrebnih za većinu, već najavio da će biti neka vrsta tampon zone između SNSD-a i Saveza za promjene.
Ukoliko pak Savez za promjene želi stabilnu vlast na državnom nivou, moraće se ili sporazumjeti sa Miloradom Dodikom, ili mu preoteti poslanike manjih stranaka, kako bi sami formirali većinu u Narodnoj skupštini RS. Tako bi spriječili Dodika da preko većine u Vijeću naroda RS ima ruku više u Domu naroda BiH, koja bi mu omogućila da blokira donošenje odluka na državnom nivou i tako ucjenjuje ovu koaliciju.1
Komšićeve “principijelne” koalicije
Prema nekim izvorima, u detroniziranje Milorada Dodika uključeni su zapadni politički centri i to u sklopu težnje suzbijanja ruskog utjecaja u regionu. S druge strane, lider HDZ-a BiH Dragan Čović svakako će skupo zacijeniti raskid sa Miloradom Dodikom, uz pomoć kojeg je u posljednje četiri godine uspješno blokirao rad državnih institucija. No, buduća vlast u Bosni i Hercegovini bit će sastavljena prije svega zahvaljujući manevriranju nedavno osnovane Demokratske fronte, koja sebe smatra jedinom istinskom socijaldemokratskom strankom, odnosno jedinom strankom lijevo od centra u Bosni i Hercegovini (stranka je nastala odvajanjem dijela nezadovoljnog članstva od Socijaldemokratske partije BiH).
Njezin lider Željko Komšić je kao dosadašnji hrvatski član Predsjedništva BiH od strane hrvatskih narodnjačkih partija proglašavan simbolom bošnjačke majorizacije hrvatskog naroda u Federaciji, a sa istomišljenicima je SDP napustio zbog “neprincipijelnih koalicija” sa SDA-om i drugim nacionalističkim strankama. Komšić sada ne nalazi previše problema da formira sličnu koaliciju i da njegova stranka bude autor njenog programa, čija je suština paket mjera zvani Compact for Growth and Jobs (Sporazum o rastu i zapošljavanju za BiH).
Radi se o prilagođavanju akcionih mjera za ekonomske reforme, koje su EU lideri prihvatili još u junu 2012., kao jedno od mogućih rješenja za oporavak ekonomskog rasta eurozone, ozbiljno uzdrmanog svjetskom finansijskom krizom. Da će se Sporazum primjenjivati, obećano je i na inauguraciji Predsjedništva BiH 17. novembra. Verzija ovog paketa za Bosnu i Hercegovinu ima naslov Sporazum za rast i zapošljavanje i prezentovan je u okviru Foruma za prosperitet i zapošljavanje 7. jula tekuće godine u Sarajevu, a pod pokroviteljstvom Evropske delegacije u BiH.
Njemačko-britanska inicijativa
Mjere koje donosi Sporazum svode se na “poboljšanje konkurentnosti” kroz “smanjenje troškova rada”, “jačanje privatnog sektora”, “privlačenje stranih investicija”, “povećanje transparentnosti” i reformu sustava socijalne zaštite kako bi se ona usmjerila samo na one “kojima je istinski potrebna”.
Usvajanje i primjena Sporazuma za rast i zapošljavanje u BiH navodi se i kao jedan od imperativa inicijative britanskog i njemačkog ministra vanjskih poslova, Philipa Hammonda i Franka-Waltera Steinmeiera, a koje bi imale prethoditi ubrzavanju procesa euroatlantskih integracija BiH, čak uz gledanje kroz prste kada je u pitanju presude Sejdić-Finci. Doduše, ovo nije prva inicijativa iste vrste u BiH. U tom smislu se treba sjetiti “Buldožer procesa” bivšeg Visokog predstavnika međunarodne zajednice za BiH Paddya Ashdowna, koji je 2003. odlučio da “raščisti papirologiju koja sprečava otvaranje novih radnih mjesta i besmislene propise”.
“Rekli smo privrednicima – definišite šta vam je potrebno i onda to recite političarima. A političarima smo rekli: privrednici znaju o čemu govore; oni su ti koji će otvoriti nova radna mjesta; saslušajte ih i radite sa njima. Kao što znate, rezultati su bile reforme svaka četiri dana u prvoj fazi Buldožera, a mi želimo da ponovimo taj uspjeh i u drugoj fazi Buldožera koja je sada u toku. Ovo neće otvoriti radna mjesta preko noći, ali će učiniti Bosnu i Hercegovinu atraktivnijom za ulaganja koja zapravo predstavljaju potrebnu injekciju za nova radna mjesta.”, obećavao je Ashdown, slično zagovornicima Sporazuma o rastu i zapošljavanju, u sada ugašenom sedmičniku Preduzetnik.
Ponavljanje već iznevjerenih obećanja
Danas, 11 godina kasnije, od Ashdownovih optimističnih predviđanja nije ostalo ništa, što (navodno nove) političke partije poput DF-a ne sprečava da ih predstavlja kao revolucionarne, neizbježne i zdravorazumske poteze. Podsjetimo, novi stari član Predsjedništva BiH iz reda bošnjačkog naroda, Bakir Izetbegović je tokom predizborne kampanje biračima obećao 100.000 radnih mjesta, da bi se, potom, nakon izbora korigirao tvrdnjom da će se to postići prijavljivanjem neprijavljenih radnika iz sive ekonomije i dalje, kroz oporavak ekonomije koji će trajati 10 godina. Demokratska fronta koja je cjelokupnu predizbornu kampanju gradila na harangiranju SDA-ovskog tranzicijskog kriminala, sada je odjednom sa dojučerašnjim “pljačkašima” odlučila potpisati zajednički program o “smanjenju javne potrošnje” i sličnim opštim mjestima.
Zanimljivo je da je upravo Demokratska fronta kao navodna partija ljevice u svome političkom programu doslovno prepisala odrednice Sporazuma o rastu i zapošljavanju te se zalaže da rasterećenje privrede “treba posmatrati u kontekstu da se poslodavci stimulišu ka novom zapošljavanju i smanjenju zapošljavanja mimo znanja nadležnih organa vlasti (rad na crno). Ovdje će biti važno ići paralelno sa smanjenjem tekućih izdataka na svim nivoima vlasti […] Konačni cilj je da ekonomija zemlje podstakne zapošljavanje i podigne svoju konkuretnost na viši nivo.” Pri tome, ni jedna od stranaka ne precizira u kojim to sektorima namjerava postići toliki broj radnih mjesta, s obzirom da se Compact for Growth and Jobs pokazao kao ne pretjerano djelotvoran alat i u samoj eurozoni. Radi se, dakle, o debaklu još jednog pokušaja spašavanja neoliberalnog poretka gdje se radnike ubjeđuje da je smanjenje prinosa na rad zapravo mjera u radničku korist i to u zemlji u kojoj nezaposlenost i dalje iznosi približno 40% ukupnog aktivnog radnog stanovništva.
Unatoč tome, u bh. političkom establišmentu vlada euforično stanje, baš kao da imamo posla sa nekom posve novom doktrinom, a ne onom koju je, u ovom ili onom obliku, zagovarala gotovo svaka nova vlast od potpisivanja Dejtonskog sporazuma. Doduše, mora se primijetiti da nikada nije bilo više riječi o nastupanju novog vremena, prestanku oštre i zapaljive retorike, prihvatanju realiteta i koncentraciji na “ekonomske reforme” i to u vrijeme kada britanski premijer David Cameron najavljuje novi razarajući ciklus ekonomske krize, a predsjednik Evropske narodne stranke Joseph Daul iz Brisela zahvaćenog radničkim demonstracijama protiv mjera štednje pozdravlja novo, narodnjačko, kooperativno Predsjedništvo BiH.
- Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH čini 15 delegata, od kojih su dvije trećine, po pet Bošnjaka i Hrvata, delegati iz Federacije Bosne i Hercegovine, a jedna trećina, pet Srba, delegati iz Republike Srpske. Nominirane bošnjačke, odnosno hrvatske delegate iz Federacije BiH biraju bošnjački, odnosno hrvatski delegati u Domu naroda Federacije BiH, dok delegate iz Republike Srpske bira Narodna skupština Republike Srpske. Dom naroda Federacije BiH popunjava se tajnim glasanjem u kantonalnim skupštinama, dok se srpski delegati u Dom naroda BiH delegiraju iz Vijeća naroda Republike Srpske. [↩]