Nakon nedavnog štrajka rudara u Poljskoj zbog najave zatvaranja rudnika ugljena, vlada je prionula ozbiljnom socijalnom dijalogu sa sindikatima, prisiljena na ono čega je i sama cijelo vrijeme svjesna – da ono što Europska unija nudi kao zelenu alternativu, za Poljsku nije djelotvorna opcija. Struja ove zemlje proizvodi se iz ugljena u omjeru od oko 77 – 80 posto, a rudarstvo zapošljava 80.000 ljudi.
Poljska vlada našla se u dvostrukoj poziciji: dok s jedne strane i sama prema Europskoj uniji i zemljama članica nastupa sa mnogo stava, otprilike kao sindikati prema njoj, objašnjavajući Bruxellesu da ono što joj se nudi kao zeleno ni približno ne rješava njezine socijalne probleme, s druge strane prema sindikatima nastupa kao Europska unija prema njoj, uvjetujući promjene, reforme, i sve to odmah sada.
Ipak, u petak 25. septembra vlada je potpisala s rudarima sporazum u kojem stoji da će se posljednji rudnik ugljena u Poljskoj zatvoriti 2049. Sindikati su izvorno tražili da zatvaranje rudnika prolongira do 2060., ali su pristali na raniji kompromis. Vlada je sporazum predstavila kao smjer energetske tranzicije koji se mora razvijati zajedno sa svojom socijalnom stranom. Doduše, do isteka roka 2049. Poljska će nastaviti subvencionirati ugljen, što možda i nije najbolja opcija, ali je za njih u ovom trenutku čini se jedina.
Financijski gubici u ovom sektoru već su počeli: koronakriza uzrokovala je pad potražnje što je dovelo do gubitaka u glavnoj državnoj firmi. Takav proces više nikada neće stati, a Poljska bi mogla trajno subvencionirati gubitke. Razvoj zelenih tehnologija i obnovljivih izvora energije još će dodatno doprinijeti padu potražnje za strujom proizvedenom na ugljen. Što se zelena tehnologija bude više razvijala, to će poljski gubici u ugljenu biti sve veći. Poljska je trenutno umirila rudare, prekinula štrajkove i kupila socijalni mir. Šanse su gotovo nepostojeće da će se zemlji isplatiti pokrivati gubitke nastale u rudarstvu do 2049. godine jer će oni svake godine rasti. No, isto tako, što se zelena tehnologija bude bolje razvijala, apsorbirat će radna mjesta u rudarstvu, pa ako vlada dobro provede ovaj proces, rudari će i sami izaći iz sektora na drugo bolje radno mjesto i prije isteka roka.
EU ignor
Socijalnu stranu priče koja najviše muči Poljsku, EU kontinuirano pokušava podvesti pod pitanja novih automobila pojedinaca i energetskih obnova kuća, no, to može funkcionirati za bogate zemlje centra. Na periferiji Unije, subvencije koje EU nudi i koje će još više nuditi u budućnosti, mogu ostati neiskorištene, kao što je često slučaj sa “povlačenjem sredstava” iz europskih fondova. Uzrok tome je što za dobiti subvencije prvo moramo sami platiti dobar dio troška za električni automobil i energetsku obnovu kuća. U slučaju Poljske, rudnici su za pojedine regije glavni pokretači gospodarstva, i radnici opravdano strahuju od trajne nezaposlenosti.
Drugo, Europska unija od početka pregovora o zelenoj tranziciji Poljsku predstavlja kao tipično problematičnu istočnu, post-socijalističku zemlju koja odbija pristati na njihov zeleni plan. Kao što učestali štrajkovi rudara u posljednjih nekoliko godina pokazuju, Poljska vlada suočena je s ozbiljnim problemom. Europska unija istovremeno pokušava adresirati ono što sama razumije kao socijalni problem ove priče, premda tu demagogiju ne prate adekvatne javne politike. Vidjelo se to prekrasno prošle godine kada je ipak odlučeno da se u sklopu Zelenog plana za Europu neće financirati niti plin niti nuklearna energija kao tranzitni izvori energije. I dok se u međuvremenu politika EU promijenila, lobisti su izlobirali, kapitalisti pritisnuli, političari pokleknuli, pa će se plinski projekti ipak moći financirati iz Zelenog plana – vjerojatno više u Njemačkoj nego u Poljskoj, nuklearna energije ostala je izopćena.
Pri donošenju takve političke odluke očito se ignorirala najsuvremenija tehnologija nuklearne fuzije, koja je još uvijek u razvoju, ali i svake godine sve bliže i bliže komercijalnoj upotrebi, ako naftni lobiji (koji i dalje čini se drže zadnju riječ u europskoj energetskoj politici) dopuste komercijalni razvoj nuklearne fuzije. Ipak, nikako se nije ignoriralo vodik – tehnologija upitne iskoristivosti s mnogo nepoznanica, pa ni litij kojeg EU nema u nekim zalihama ali ipak bazira svoju energetsku strategiju na resursu kojeg na zemlji zapravo nema dovoljno za dugoročno planiranje – uz ove stupnje potrošnje. U takvoj političkoj okolini, Poljska je odlučila sama razvijati nuklearnu energiju, što je vjerojatno pametna odluka.
Gašenje rudnika ugljena do 2049. EU demagoški oblikuje kao uspjeh i konačno pristajanje Poljske na EU zeleni plan. Iz njihove perspektive, zločesti đak doveden je u red. Nema veze što joj pritom nisu pomogli da raste i razvija se bez sukoba kojeg je moguće izbjeći samo razvojem veće socijalne svijesti i socijalnih politika u EU. Manjak toga i dalje svjedoči da je EU zemlja krojena po mjeri investitora.