Tamo negdje još u travnju uočilo se da zemlje centralne i istočne Europe, zemlje bivšeg socijalističkog bloka, imaju značajno niži broj stanovnika zaraženih koronavirusom od onih na zapadu. Naravno, radilo se o interpretacijskom izazovu. Neki su tvrdili da je posrijedi možda specifična procijepljenost iz socijalističkog perioda koja usporava širenje virusa. Ta je teorija brzo pobijena. Točnije, nije nikad dokazana. Razlozi su pripisivani i ekonomskom zaostajanju za zapadom. Bilo da se radilo o manjem broju ljudi koji su bili na kobnim skijalištima bilo o slabijim poslovnim vezama s Kinom.
Iako te sumnje zvuče relativno uvjerljivo ni one nisu bile dostatne da bi se objasnila razlika. Postepeno se profilirao konsenzus oko ključnog razloga, a taj je brzi, efikasni i precizni lockdown. Naprosto su države centralno-istočne Europe bile uspješnije u provedbi restriktivnih mjera. Doduše, iako je konsenzus uspostavljen, razlikovale su se interpretacije. U priličnoj su mjeri bile prisutne one orijentalističke po kojima je narod u tim zemljama bio “spremniji” na uskraćivanje demokracije jer su živjeli u socijalizmu. Pa vođe, eto, nisu toliko kalkulirale kao kolege im na zapadu kontinenta koji moraju vladati nešto “tankoćutnijim” građanima. Uvjerljivije objašnjenje kaže da se na istoku kalkuliralo s kapacitetima, zdravstvenim i birokratskim. Naprosto je bilo lakše i jeftinije odmah sve zatvoriti.
No, kojoj se god interpretacijskoj okladi priklonili, ona je postala izlišna. Ili barem iziskuje retroaktivnu komponentu. Naime, jesenski drugi val, ako je to ispravna epidemiološka periodizacija uopće, ne štedi države na europskom istoku. Sve zemlje doživljavaju priličan rast broja zaraženih u proteklih mjesec dana, rekorde bilježe posljednjih dana Poljska, Mađarska, Slovačka i Rumunjska, a prednjači Češka koja je proljetos bila uzorna zemlja u tom pogledu. Gotovo četiri tisuće novih slučajeva je u Češkoj, koja inače broji 10,7 milijuna stanovnika, zabilježeno samo u petak. Kao što je u proljetnom periodu interpretacijski naglasak bio na lockdownu tako je i sad na izostanku restriktivnih mjera. Osim Mađarske koja je početkom rujna zatvorila granice sve ostale države slične geografske sudbine ostale su priklonjene nešto nonšalantnijim mjerama.
Broj smrtnih slučajeva je i dalje nizak, ali dobro je poznato da on “kaska” za brojem zaraženih. Češki ministar zdravstva upozorava da bi ovim ritmom bolnice već sredinom mjeseca postale podkapacitirane, dok mu rumunjski kolega tvrdi da je to u njegovoj zemlji već slučaj. Međutim, ministri zdravstva neće biti privilegirani konzultanti u ovoj situaciji. Češki premijer Andrej Babiš je još krajem kolovoza odbio prijedlog ministra zdravstva o obvezatnosti nošenja maski u svim zatvorenim prostorima. Drugim riječima, strože mjere i mogući lockdown neće ovisiti o epidemiološkim procjenama i zdravstvenim kapacitetima koliko o održivosti javnih financija i ekonomskoj slici općenito. Naime, sve navedene zemlje su drugom kvartalu doživjele pad BDP-a od 8 do 14% i smatra se da novu takvu “fiskalnu avanturu” ne bi mogle preživjeti.
Međutim, bez određene vrste lockdowna teško će se broj zaraženih smanjiti na “prihvatljivu” razinu. Jer kako stručnjaci upozoravaju, ne koriste se isti kapaciteti države u provedbi lockdowna i u provedbi sofisticiranijih mjera za sprečavanje zaraze kao što su testiranje, epidemiološka obrada zaraženih, “hvatanje” kontakata i slično. Zemlje slabije financijske moći, s manjkom zdravstvenih kadrova i tehnoloških kapaciteta nisu opremljene za scenarije temeljene na sofisticiranim mjerama. Istovremeno, novi lockdown bi sve te manjkove dodatno produbio za nekakav naredni treći val. Za pretpostaviti je da će se pokušati s nekim balansiranjem, a rezultate ćemo uskoro doznati.