Francuski predsjednik Emmanuel Macron prošlog tjedna je objavio da se trajanje plaćenog očinskog dopusta u Francuskoj od srpnja 2021. povećava s trenutnih 14 na 28 dana, od čega će 7 dana biti obavezno. Očinski dopust financirat će se iz sustava nacionalnog zdravstvenog osiguranja. Od 2002. godine Francuska imala je neobavezni očinski dopust od 14 dana što je u trenutku uvođenja bio najduži očinski dopust u Europi, ali u međuvremenu su u tome Francusku prestigle skandinavske države. Također, Švicarska po prvi put uvodi plaćeni očinski dopust od 10 dana, što je izglasano na referendumu održanom krajem rujna. Referendum na ovu temu su tražili konzervativni političari koji su se protivili tome da porezni obveznici financiraju “praznike” za očeve. Dosad su očevi imali pravo samo na jedan slobodan dan nakon rođenja djeteta.
Trenutno 70 posto francuskih očeva koristi pravo na očinski (roditeljski) dopust što je relativno velik udio u usporedbi s drugim državama, ali problem predstavlja činjenica da ga puno češće koriste muškarci sa stabilnim zaposlenjem od onih koji rade na nesigurnim poslovima. Na to je upozorila i francuska sindikalna konfederacija CGT (Confédération Générale du Travail) koji smatra da očinski dopust mora biti obavezan, a ne dobrovoljan upravo zato što se jedino tako može osigurati svim radnicima da koriste to pravo bez straha od posljedica uzimanja očinskog dopusta po svoje radno mjesto.
Francuski parlamentarni zastupnik Guillaume Chiche smatra da ni 28 dana očinskog dopusta nije dovoljno u usporedbi sa 16 tjedana dopusta koji dobivaju majke nakon rođenja prvog djeteta. Nakon trećeg i svakog idućeg djeteta majke dobivaju 26 tjedana dopusta, a nakon rođenja svakog djeteta majke imaju obavezan dopust od minimalno osam tjedana. Chiche smatra da bi trebalo uvesti obavezan očinski dopust od minimalno osam tjedana u ime rodne ravnopravnosti i poticanja roditeljskog angažmana oko djece.
Dok u nekim državama plaćeni roditeljski dopust ne postoji kao pravo, već ovisi isključivo o dobroj volji poslodavaca (poput SAD-a), u drugima postoje roditeljski dopusti koji traju i do 480 dana (Švedska). Porodiljni i roditeljski dopusti imaju brojne pozitivne učinke na roditelje i djecu – prema jednom istraživanju plaćeni roditeljski dopusti imaju pozitivan učinak na zdravlje djeteta, a više istraživanja pokazuje da očinski dopust pomaže očevima da se povežu sa svojom djecom, čak i nakon što se vrate na posao.
Iz perspektive rodne jednakosti važna je i veza porodiljnih i roditeljskih dopusta sa pozicijom žena na tržištu rada: brojna istraživanja potvrđuju da postojanje porodiljnih dopusta potiče povratak žena u zaposlenost – što je i logično jer im porodiljni dopusti “čuvaju” radno mjesto, međutim učinci roditeljskih dopusta na žensku zaposlenost su kompliciraniji. Više istraživanja ukazuje na to da roditeljski dopust koji traje do 30 tjedana ima pozitivan učinak na žensku zaposlenost, ali neka istraživanja pokazuju i da dopusti koji su duži od toga imaju suprotan učinak jer žene predugo izbivaju s tržišta rada što im smanjuje prihode i mogućnosti napredovanja. U tom kontekstu uvođenje obaveznih očinskih dopusta također ima pozitivne efekte na žensku zaposlenost, jer potiču povratak na žena na posao. To potvrđuju i istraživanja prema kojima neprenosivi periodi roditeljskog dopusta za očeve (kakvi postoje npr. u Danskoj, Norveškoj i Švedskoj) imaju pozitivan utjecaj na žensku zaposlenost. Međutim, tu se radi o bitno dužim periodima od 7 dana koji se tek uvode u Francuskoj.