U 2019. 21.1% stanovništva u Europskoj uniji – 92.4 milijuna ljudi – živjelo je u riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti, gotovo jednak broj kao i 2018. godine. Više od četvrtine stanovništva živjelo je u riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti u sedam država članica: Bugarskoj (32,5%), Rumunjskoj (31,2%), Grčkoj (30%), Italiji i Latviji (obje 27,3%), Litvi (26,3%) i Španjolskoj (25,3%). Na drugom kraju spektra nalaze se Češka (12,5%), Slovenija (14,4%), Finska (15,6%), Danska (16,3%), Slovačka (16,4%), Nizozemska (16,5%) i Austrija (16,9%).
Ovi se podaci utvrđuju pomoću tri glavna pokazatelja: stopom rizika od siromaštva, stopom materijalne deprivacije i stopom kućanstava s nikim radnim intenzitetom.
Rizik od siromaštva
16,5% stanovništva EU u 2019. godini živjelo je u riziku od siromaštva nakon socijalnih transfera, odnosno toliki udio stanovništva živi u kućanstvima čiji je raspoloživi dohodak ispod nacionalnog „praga rizika od siromaštva“. Budući da je prag rizika od siromaštva odraz distribucije prihoda jer se računa kao 60% prosjeka raspoloživog dohotka ukupnog stanovništva, on varira od države do države. Za jednočlano kućanstvo u Hrvatskoj taj prag iznosi 29.820 kuna godišnje, odnosno 2.485 kuna mjesečno. Utoliko ovaj „pokazatelj“ siromaštva više govori o jednakosti u prihodima unutar države nego o životnom standardu osoba koje žive ispod ili iznad njega. Gledano unutar EU, 1 do 5 osoba živi u riziku od siromaštva u Rumunjskoj, Latviji, Bugarskoj Estoniji, Španjolskoj, Litvi i Italiji. S druge strane, najmanji udio osoba koji žive u riziku od siromaštva zabilježen je u Češkoj, Finskoj, Slovačkoj, Sloveniji, Mađarskoj, Danskoj, Nizozemskoj, Austriji i Francuskoj.
Materijalna deprivacija
5.6% stanovništva EU u 2019. je živjelo u uvjetima ozbiljne materijalne deprivacije, što znači da nisu imali osnovne resurse poput novaca za režije ili grijanja, ili da si nisu mogli priuštiti tjedan dana odmora izvan mjesta prebivališta. Razlike između zemalja članica su jako velike: 19,9% stanovništva živi u ozbiljnoj materijalnoj deprivaciji u Bugarskoj, 16,2% u Grčkoj i 14,5% u Rumunjskoj, dok stopa materijalne deprivacije ne prelazi 3% u Luksemburgu, Švedskoj, Finskoj, Nizozemskoj, Danskoj, Njemačkoj, Austriji, Sloveniji i Češkoj.
Kućanstva niskog radnog intenziteta
Ovaj termin je kovanica koja označava udio stanovništva u dobi do 60 godina koji živi u kućanstvima u kojima su radno sposobne osobe tijekom protekle godine odradile manje od 20% svojeg ukupnog radnog potencijala. Stopa radnog intenziteta izražava se brojem koji predstavlja omjer ukupnog broja mjeseci koji su svi radno sposobni članovi kućanstva radili i ukupnog broja mjeseci koji su teoretski svi radno sposobni članovi kućanstva mogli raditi u istom periodu. Primjerice, ako je u dvočlanom kućanstvu samo jedna osoba radila 6 mjeseci unatrag godinu dana, tada je radni intenzitet tog kućanstva 25% (6 od ukupno 24 mjeseca). Dakle, prag siromaštva je određen prilično nisko (niskim radnim intenzitetom kućanstva se smatra sve ispod 20%). U 2019. godini, 8,5% stanovništva ispod 60 godina u EU živjelo je u kućanstvima niskog radnog intenziteta. Ovaj udio je najviši u Grčkoj (13,8%), Irskoj (13%), Belgiji (12,4%), Italiji (11,3%), Španjolskoj (10,8%), Finskoj (9,7%), Bugarskoj i Danskoj (obje 9,3%), Hrvatskoj i Nizozemskoj (obje 9,2%). S druge strane, najmanje takvog stanovništva u 2019. imale su Češka, Poljska, Malta, Mađarska, Slovenija i Estonija – ispod 5%.
Ovi podaci sumiraju stanje godinu prije nego što su države članice EU uvele mjere protiv širenja korona viruse, pa će poslužiti kao jedno od ključnih mjerila za analizu ekonomskog i društvenog utjecaja pandemije u 2020. godini.