Još ovoga proljeća ekonomisti su raspravljali koje bi slovo abecede bilo najprikladnija vizualna ekspresija dinamike recesije koja neminovno slijedi. Prevladavalo je slovo “V” kao izraz dramatičnog pada i brzog povratka na predrecesijske razine. Bilo je tu i onih koji su se služili nekim kompleksnijim formulama i prvenstvo davali slovima “K” i “R” čime smo bili došli do faze u kojoj oblici slova više ne mogu intuitivno predočiti vremensku dimenziju krize. Danas se pak čini da je slovo “W” možda najpodesnije za tu funkciju jer prikazuje takozvanu recesiju s dvostrukim dnom, iako središnji dio ne bi trebao biti na visini lijevog i desnog vrha slova. Barem što se Europe tiče.
Snažan rast broja zaraženih u brojnim europskim državama poprilično je poljuljao prognoze ekonomista za četvrti kvartal. Dok se za onaj treći očekuju vrlo povoljni rezultati s prilično primjetnim rastom, četvrti budi sumnje širom financijskih i ekonomskih krugova. Premda su još ovoga ljeta gotovo svi političari unisono širom Europe tvrdili da nema šanse da se odluče za novi lockdown na jesen, situacija više nije toliko izvjesna. Brojne države su već uvele neke oblike djelomičnog lockdowna ili prilično restriktivne mjere. A i ondje gdje takve mjere nisu uvedene lockdown više nije tabu tema. No, ako i izostanu mjere kakvima smo svjedočili na proljeće, ekonomija će vrlo izvjesno doživjeti novi pad jer će zbog straha i ostalih posljedica trenutnog stanja potrošnja sigurno znakovito opasti.
Kao što smo već naglasili u nekim prijašnjim osvrtima na stanje globalne ekonomije, neće sve nacionalne ekonomije biti jednako pogođene. Stupanj izloženosti novim mjerama ovisi o strukturi ekonomije. Sasvim je očito da će najteže biti pogođen radno-intenzivni uslužni sektor. Dakle, sektor koji najviše ovisi o socijalnoj interakciji i neposrednom kontaktu radnika i potrošača. Tu spadaju turizam i drugi monetizirani oblici provođenja slobodnog vremena. Zemlje čija ekonomska struktura ovisi o tome sektoru poput onih mediteranskih ionako se nalaze u slabijoj ekonomskoj situaciji. S druge strane, Njemačka će zbog snage izvozne industrije vjerojatno imati slabije posljedice novog pandemijskog vala. Pogotovo što je izvoz nakon eurokrize i slabljenja potražnje u Europi gdje je do tada izvozila gotovo dvije trećine proizvoda u određenoj mjeri preselila van Europe.
Dakle, postoje bojazni da će specifična “raspodjela” posljedica mjera dodatno produbiti jaz među europskim ekonomijama. I sve to dok još traje rasprava o prvom paketu europske pomoći u iznosu od 750 milijardi eura i načinu njegove distribucije. Europski mehanizmi saniranja prvog dna krize još kasne, a već strmoglavo idemo prema drugom dnu. Iako se na sav glas širom razvijenog svijeta proglašava kraj doba štednje, tek treba vidjeti kako će postupiti vlade u Europi. Međunarodni monetarni fond i Svjetska banka smatraju da danas s obzirom na rekordno niske kamatne stope nema smisla štedjeti, već se zaduživati i tako održavati javne financije u kontekstu izraženog zdravstvenog i socijalnog pritiska. No, intelektualna objava kraja doba štednje ne znači istovremeno i političku. Iako glavni njemački industrijalci razmišljaju u tom smjeru.