“Dok su mediji izvještavali o imenima vegeburgera, Europski parlament se odrekao 387 milijardi eura namijenjenih novoj poljoprivrednoj politici koja u osnovi znači odustajanje od brige za klimu i okoliš. Nemati svijest o tim temama znači da ne postoji ni pritisak ni odgovornost, stoga ishod ne čudi. Njih jednostavno nije briga.”
Ovaj status objavila je Greta Thunberg aktivistica za zaštitu okoliša na Twitteru u srijedu 21. oktobra, neposredno prije početka višednevnog glasanja u Europskom parlamentu o Zajedničkoj poljoprivrednoj politici (ZPP, eng. Common agricultural policy ili CAP). Premda je glasanje završilo u petak, 23. oktobra, pregovori sa zemljama o konačnom obliku reforme trajat će vjerojatno do kraja godine. Financijski paket za ZPP iznosi 48 milijardi eura godišnje, za period 2022.-2030.
Usprkos brojnim i opravdanim kritikama ZPP-a koje dolaze od zelenih, EU parlament uvjeren je da će biti moguće uskladiti ZPP sa Europskim zelenim planom. Međutim, analiza ključnih poglavlja ne ulijeva mnogo povjerenja u europske političare. Tim više što se stavovi Vijeća ministara i europskih parlamentaraca značajno razlikuju. Na primjer, dok Vijeće ministara poljoprivrede želi da 20 posto subvencija dodijeljenih pojedinoj zemlji bude rezervirano za eko-sheme, europarlamentarci smatraju da se 30 posto sredstava treba alocirati za eko-sheme i rezervirati još 35 posto nacionalnih proračuna za ruralni razvoj za mjere zaštite okoliša, klime i dobrobiti životinja. Što se izravnih plaćanja tiče, ministri i parlamentarci slažu se da ona moraju biti ograničena na 100.000 eura, pri čemu prvi smatraju da raspodjela i smanjenje iznosa većih od 60.000 eura treba biti pitanje dobre volje pojedine članice. A europarlamentarci smatraju da sve isplate veće od tog iznosa trebaju biti obavezno podložne revizijama i dugoročnom smanjenju i preraspodjeli plaćanja. Ovo je posebno znakovito s obzirom na informaciju da čak 80 posto sredstava EU za poljoprivredu odlazi na najveće veleposjednike, a ne na male farmere.
Također, dok ministri smatraju da je jedan posto nacionalnih subvencija dovoljno za usmjeravanje u procjenu i upravljanje rizika stabilizacije dohotka, parlamentarci smatraju da se najmanje 4 posto izravnih sredstava plaćanja koristi za potporu mladim poljoprivrednicima (udvostručujući prijedlog Vijeća od približno 2 posto) uz daljnju potporu koja dolazi kroz programe ruralnog razvoja.
Što se tržišnih pravila tiče, dok su se ministri fokusirali na pitanja imena proizvoda, te na sadržaje deklaracija proizvoda, parlamentarci su si dali truda i predložili cijeli niz novih mjera, među kojima bi se neke mogle smatrati i protekcionističkima, zahtijevajući veću transparentnost tržišta što će svakako izazvati nove probleme, posebno u odnosu sa SAD-om koji se i ovako žali na europsku poljoprivrednu politiku – dosta kreativnim spinovima poput onoga da će EU biti odgovorna za glad u svijetu jer ne pristaje na njihove GMO proizvode.
Rupe u sustavu
U kontekstu samog sadržaja nove poljopolitike, najvažnija promjena su već spomenute tzv. eko-sheme. Radi se o jednogodišnjim (ili dvogodišnjim) zelenim projektima u sektorima poput poljošumastva i agroekologije koji su svojevrsni pilot projekti o čijem će se uspjehu prosuđivati s obzirom na utjecaj kojeg budu polučili. Njemačka je predložila da 20 posto sredstava u potpornom fondu izravnih plaćanja ZPP-a od 258,6 milijardi eura (1. stup) treba biti usmjereno na ove eko-sheme. No, moguće je da će u trilateralnim razgovorima između Europske komisije, Parlamenta i pojedinih članica ti iznosi penjati i do 25 posto.
Međutim, kako navodi Politico, problem je u tome što postoje rupe u sustavu koje omogućavaju zaobilaženje cilja. Kao prvo, eko-sheme neće se niti provoditi do 2023. godine. Potom će u fazi 2023.-2024. godine doći do implementacije eko-shema, da bi se u idućoj fazi sva neiskorištena sredstva mogla utrošiti u tradicionalne “nezelene” poljoprivredne projekte. Iduća rupa u sustavu odnosi se na period do 2027. godine kada će zemlje koje su utrošile osnovni predviđeni iznos na eko-sheme u prvom stupu (izravna plaćanja poljoprivrednicima), u drugom stupu (potpora ruralnim područjima) moći računati dio te potrošnje iz prvog stupa u drugi stup kao ispunjenje cilja od 20 posto za eko-sheme. Drugim riječima, umjesto da se u oba cilja ulaže propisani udio proračuna, moguće je da će se rezultati eko-shema iz izravnog plaćanja poljoprivrednicima računati kao rezultati ruralnog razvoja, bez da se dodatno ulaže u taj drugi stup.
Politico također piše kako Europski parlament želi osigurati da 60 posto potrošnje bude ograničeno na neekološke projekte i želi jamčiti da eko-programi ispunjavaju “ekonomske ciljeve”. Jednako kontroverzno, Parlament želi osigurati da 40 posto potrošnje na teško obradiva “područja prirodnih ograničenja” poput planina može pridonijeti cilju u proračunu za ozelenjavanje drugog stupa. Ovo je čini se u sukobu sa direktivama o očuvanju netaknutih područja. No, taj dio politike treba još istražiti.
Nadalje, EU daje zemljama članicama autonomiju da same donesu nacionalne strateške planove, ali čini se ne uvodi nikakve sankcije za zemlje koje će odstupati od Europskog zelenog plana. Drugim riječima, na primjeru Hrvatske, naš ministar za zaštitu okoliša Tomislav Ćorić može nastaviti sa planovima iskapanja fosilnih energenata, a EU mu zapravo u kontekstu ZPP-a ne može ništa. U tom kontekstu i direktive o poljošumarstvu u sklopu ove politike ostaje mrtvo slovo na papiru. Podsjetimo se, Europska komisija zadala si je cilj zaštititi bioraznolikost stvaranjem prirodno prihvatljivih područja na 10 posto europskog poljoprivrednog područja, no Vijeće ministara odobrilo je tek pet posto obradivih površina nad kojima bi se provodila poljošumska politika. No, ni tih pet posto nije pet, nego zapravo tri posto jer bi se na ostalih dva posto od ovih pet, sadili usjevi koji vežu vodik, za europsku politiku vodika kao novog pogonskog goriva. Također, poljošumarstvo čini se, neće se odnositi ni na farme manje od 10 hektara – što su tri četvrtine europskih farmi. Europski parlament pristao je na taj kompromisom te poziva da se 5 posto eko-shema Komisije koristi za stvaranje “neproduktivnih” poljoprivrednih površina s krajobraznim značajkama poput ribnjaka, živice i zidova terasa.
Tko je spreman za posljednji kompromis?
Što se tiče nimalo iznenađujuće informacije da EU 80 posto svog poljoprivrednog proračuna zapravo daje u ruke 20 posto najvećih veleposjednika, Komisija je pokušala uvesti ograničenja pojedinačnih izravnih plaćanja na gore spomenutih 100.000 eura. Međutim, članice EU odbacile su taj prijedlog koji je sada ipak prošao parlament, ali je budućnost primjene ovog propisa neizvjesna.
Ukratko, 60 posto trenutnih izravnih plaćanja poljoprivrednicima ne mora biti u skladu sa ekološkim i klimatskim zahtjevima. Promjene koje je usvojio parlament već je razvodnjeni prijedlog ionako kritiziranog prijedloga kojeg je iznijela Komisija, a kojeg Vijeće ministara dodatno podriva. ZPP je ukupno težak jednu trećinu ukupnog EU proračuna.
Za ovakvu ekološki neprijateljsku poljoprivrednu politiku glasale su Europske pučke stranke desnog centra, grupe oko Socijalista i demokrata i “Obnovite Europu” (Renew Europe), koju čine zastupnici u Europskom parlamentu iz različitih skupina, uključujući one iz La République En Marche Emmanuela Macrona i bivšeg Saveza liberala i Demokrati. Amandman kojim se izravno odbija početni prijedlog komisije, a koji je predložila stranka Zeleni, teško je poražen.
Kako se pitaju srednjoškolski zeleni aktivisti na čelu sa Gretom Thunberg, “A što je sljedeće? Kamo idemo odavde?” te dodaju kako usvajanje ove verzije ZPP-a znači odustajanje od Pariškog sporazuma. Smatraju da ova borba još nije gotova, da Komisija i dalje ima mogućnosti promijeniti ove destruktivne politike, te da ishod ovisi o svima nama: “Borba je gotova tek kad narod kaže da je gotova.” Stoga pozivaju sve da potpišu pismo #WITHDRAWTHECAP! kojim se poziva šefove EU da odustanu od ZPP-a. Pismo je do trenutka pisanja teksta potpisalo skoro 60.000 ljudi.