Europska komisija predložila je Direktivu EU kojom bi se osiguralo da svi radnici/e u Europskoj uniji primaju minimalnu plaću koja omogućava pristojan život. S tim ciljem, Komisija od država članica traži da koriste određene indikatore za mjerenje prikladnosti minimalnih plaća i da se pobrinu da je barem 70% radnika pokriveno kolektivnim pregovorima.
Prilikom predstavljanja Direktive, Europska komisija istaknula je kako nejednakosti rastu, a siromaštvo zaposlenih u EU povećalo se s 8,3% u 2007. na 9,4% u 2018., a zbog utjecaja pandemije očekuje se i daljnje povećanje. Razlike između iznosa minimalne plaće unutar EU drastično variraju: na primjer u Bugarskoj ona iznosi 312 eura, a u Luksemburgu 2.071 eura. Nije ni moguće ni poželjno potpuno izjednačiti apsolutne iznose minimalne plaće u svim državama članicama, no svi se slažu da je nužno smanjiti nejednakosti. Zakonski propisane minimalne plaće ostavljaju radnike koji ih primaju u riziku od siromaštva u najmanje 16 država članica EU, a radnici u šest država članica su u lošijoj situaciji nego prije 10 godina. Podaci pokazuju da zemlje EU s najnižim razinama kolektivnog pregovaranja imaju najniže plaće, a 3,3 milijuna radnika od 2000. godine. Prijedlog Komisije obuhvaća šest mjera za svih 27 država članica i četiri dodatne mjere za 21 države koje imaju zakonom propisanu minimalnu plaću.
U reakciji na prijedlog Komisije, zamjenica glavnog tajnika Europske konfederacije sindikata Esther Lynch izjavila je: da je prijedlog Direktive pozitivan korak jer je to jedini način da se postigne stvarna promjena, međutim istaknula je da ona previđa neke važne probleme. Prema mišljenju ETUC-a postoje brojna poboljšanja koja treba ugraditi u Direktivu, poput zaštite radnika/ica od odmazde poslodavaca ukoliko se pridruže sindikatu. Još jedan prijedlog je propisivanje granice ispod koje nije moguće zakonski odrediti visinu minimalne plaće, jer u mnogim državama (uključujući primjerice Hrvatsku) događa se da zakonski propisane minimalne plaće ostavljaju radnike/ice ispod linije rizika od siromaštva. ETUC predlaže da ta granica bude 60% medijanske plaće i 50% prosječne plaće.
Također, prema trenutnom prijedlogu Direktive privatne kompanije nisu obavezane poštovati koelktivno pregovaranje kao uvjet za ostvarivanje koristi od javne nabave i drugih oblika financiranja poput ZPP-a i fondova za oporavak. Javna tijela troše oko 2 bilijuna eura (14 posto BDP-a) godišnje u EU na kupnju roba i usluga. Taj bi novac, prema ETUC-u, trebalo ulagati u tvrtke koje isplaćuju poštene plaće.
Posljednji veći prigovor na trenutnu verziju Direktive odnosi se na isključenje pojedinih kategorija radnika/ica, poput radnica u kućanstvima i mladih ljudi, iz prava na minimalnu plaću. ETUC smatra da se poslodavcima mora jasno zabraniti da rade iznimke od isplaćivanja zakonski određene minimalne plaće u takvim slučajevima.