Od prvog kvartala 2020. godine, europsko tržište rada bori se s posljedicama pandemije korona virusa. Mnoge države članice EU uvele su mjere poput skraćenih radnih sati ili financijske podrške poduzećima koje su, kako smo pisali, uspjele ublažiti posljedice izbijanja pandemije, u prvom redu smanjiti broj otkaza koji bi se bez njih dogodio. Međutim, mjere nisu uspjele apsorbirati svu štetu nastalu zbog pandemije, a neke skupine su ostale potpuno izvan njihovog dometa. Radi se u prvom redu o mladim osobama koje su trebale tek postati dio radne snage ili im je privremeni ugovor o radu trebao biti produžen, a zbog izbijanja krize su ostale ili se vratile u status nezaposlenosti.
Novi kvartalni podaci o kretanju stopa zaposlenosti otkrivaju da su mlade osobe doživjele najveći pad zaposlenosti između kraja 2019. i sredine 2020. godine. Gledajući prema dobi, stopa zaposlenosti najviše se smanjila u dobnoj skupini od 15 do 24 godine između zadnjeg kvartala 2019. i drugog kvartala 2020. – sa 33,3% na 31,2%. Nešto slabiji pad zaposlenosti (sa 80,6% na 79,4%) zabilježen je u dobnoj skupini od 25 do 54 godine, a najblaži pad zaposlenosti u dobnoj skupini od 55 do 64 godine. Broj zaposlenih mladih osoba u dobi od 15 do 24 godine smanjio se na 14,4 milijuna. Stopa zaposlenosti mladih smanjila se u svim članicama EU osim Njemačke. Najjači pad zabilježile su Slovenija, Irska, Španjolska, Finska, Portugal, Švedska i Estonija (više od -4 postotna boda u svakoj), dok su najmanji pad zaposlenosti mladih osoba zabilježile Hrvatska, Grčka i Italija što možemo pripisati činjenici da su te tri države i bez korone imale rekordno niske stope zaposlenosti i visoke stope nezaposlenosti u toj dobnoj skupini.
Iako mladi nisu ciljana skupina mjera uvedenih za pomoć zaposlenima u periodu lockdowna, u srpnju 2020. obnovljen je paket mjera „Garancija za mlade“ (Youth Guarantee), prvotno uveden u jeku prethodne financijske krize zbog velikog porasta stope nezaposlenosti mladih. Međutim, Europsko vijeće u srpnju je znatno smanjilo sredstva Europskog socijalnog fonda plus (ESF+) koji financira mjere za poticanje zapošljavanja mladih, s 15 na 10 posto. Također, Garancija za mlade je dobrovoljan, a ne obavezan instrument, zbog čega je Europski Parlament uputio Europskoj Komisiji rezoluciju u kojoj zahtijeva da se to promijeni. Ipak, ključni prigovor Parlamenta trenutnim mjerama namijenjenim mladima odnosi se na ponavljanje grešaka iz prethodnog vala provođenja, kada je naglasak stavljen na pripravništvo umjesto na stvaranje radnih mjesta za mlade. Čak je i Europski revizorski sud utvrdio da je shema Garancije za mlade od srpnja do danas iznevjerila očekivanja jer se oko 60% intervencija odnosilo na pripravništva, a ne na stvaranje stvarnih poslova. Međunarodna organizacija rada (ILO) i europski sindikati podržali su Europski parlament u zahtjevu da se zabrane neplaćena pripravništva i da se investira u stvaranje radnih mjesta za mlade u kontekstu njihove rastuće nezaposlenosti i oštrog pada zaposlenosti.