Iako svako malo netko iskoči s moraliziranjem o postotku preminulih, bilancama kafića ili nekim primjerom iz svijeta koji dokazuje ovo ili ono, od samog početka je i više nego jasan ključan motiv iza epidemioloških mjera: zdravstveni sustav ne smije kolabirati. Ne samo radi covid pacijenata nego zbog svih pacijenata. I unatoč tome što je zdravstveni sustav u centru svega i što insajderi iz bolnica danima daju izjave da su na rubu pucanja i da je preostalo još jako malo kreveta, postoji jedno pitanje koje je potpuni tabu. A to je uloga i pomoć privatnih bolnica i klinika u borbi protiv virusa i bolesti. Možda nam je promaklo, ispričavamo se ako je, ali čini se da još nitko nije spomenuo to pitanje, makar kao i posljednju opciju.
A nije da joj nisu pribjegavale zemlje tijekom pandemije. Španjolska je tijekom prvog vala privremeno “nacionalizirala” privatne bolnice, a u mnogim zemljama su stavljene u svojevrsno stanje pripravnosti. Najnoviji primjer stiže iz Grčke. Jučer je tamošnje ministarstvo zdravstva zatražilo od privatnih klinika da osiguraju 200 kreveta za covid pacijente. Ako to ne učine svojevoljno, država će to učiniti umjesto njih. Zatraženi su kreveti na sjeveru zemlje, u regiji oko Soluna, gdje je pandemija potpuno van kontrole i kreveta u javnim bolnicama već nedostaje. Kao što se moglo i očekivati, udruženje privatnih klinika je “ponudu” vlade odbilo. Tvrde da nisu prikladno opremljeni za tretiranje takvih pacijenata i da bi se vrlo lako virus proširio među ostalim pacijentima. Također, navode da im je vlada već prije mjesec dana najavila ovu mjeru i da su oni od tada primili puno veći broj “običnih” pacijenata kako bi rasteretili javne bolnice. Čiji su se proračuni “rasteretili” tom gestom nije nam poznato.
Siriza je pak optužila konzervativnu vladu na čelu s Novom demokracijom da je svojim oklijevanje prouzročila ovakvu situaciju i pustila da pandemija izbjegne kontroli. Smatraju da su se kreveti u privatnim klinikama trebali aktivirati puno prije i da bi se time spriječio kolaps javnog zdravstvenog sustava. Ne vjeruju pretjerano čak ni novoj odlučnosti vlade da krevete aktivira bez obzira na stavove vlasnika klinika. Svoju procjenu zasnivaju na tome što vlada i dalje nema nikakav plan u izvedbi te aktivacije, ni proceduralni ni zdravstveni. Uvjereni su da je vlada u cijelom prethodnom periodu isključivo štitila profite privatnih klinika, a sad kad je voda došla do grla ne znaju što bi ili nisu u stanju izvesti nužan potez. Bez obzira na antipatije koje gajimo prema trenutnoj grčkoj vladi, nadamo se da će uspjeti u najavljenom naumu jer su u pitanju ljudski životi.
Dotle u Hrvatskoj nitko, barem javno, ne uzima tu opciju u razmatranje, a secira se doslovno novčanik svakog vlasnika kafića. I to govori puno više o ideološkoj klimi u društvu nego svi suprostavljeni svjetonazori. Ozbiljna država bi morala imati plan privremene “nacionalizacije” privatnog dijela zdravstvenog sektora u vremenima opće ugroze. Društvo je ugroženo, a to su društveni resursi. A ozbiljna bi javnost trebala biti poligon za rasprave o načinima te “nacionalizacije”: bi li se i koliko sredstava privatnim klinikama refundiralo, kako bi ih se integriralo u zdravstveni sustav i slično. Međutim, sve to izostaje, a brojke postaju sve opasnije. Nadajmo se da toga neće doći jer bi to značilo da je pandemija pod kontrolom. Ali što očekivati od vlade koja strahuje od vlasnika kafića i od javnosti koja je desetljećima sustavno bombardirana antikomunističkom propagandom da ne može zamisliti ni aktiviranje kreveta u privatnim bolnicama u vrijeme pandemije.