BusinessEurope, najveća europska udruga poslodavaca koja broji preko 20 milijuna članova (firmi) objavila je priopćenje kojim propituje “vrijednost i vjerodostojnost” ekonomske analize na temelju koje je Europska komisija osmislila svoje klimatske ciljeve do 2030. godine. Oni smatraju da je EK bila “previše optimistična kada je analizirala troškove i koristi od podizanja klimatskih ciljeva EU-a do 2030. godine”. Nikako se ne slažu sa stavom predsjednice Komisije Ursule von der Leyen da su “oštrije klimatske politike nova ‘strategija rasta’ bloka”. Smatraju da se “svaki temeljni scenarij” u analizi troškova i koristi koji prati Komisijin klimatski ciljni plan za 2030. godinu “provodi s podacima prije COVID-19 i ne uzima u obzir ekonomske učinke (pandemije)”. BusinessEurope se pita: “analiza osjetljivosti temelji se na pretpostavci brzog oporavka, ali što ako očekivani gospodarski oporavak traje dulje od predviđenog?”
Posebno im je zasmetao termin rasta, jer rast koji je čini se dovoljan Komisiji, nije ni približno zadovoljavajuć za biznismene, jasno je to iz njihovih izračuna. Dok bi se EK zadovoljila sa svakim rastom koji nije negativan, poduzetnicima maleni rast znači manju profitnu stopu, lošije pozicije na burzama te gubljenje pozicije koju bi imali da nema svih tih dosadnih klimatskih mjera.
BusinessEurope se navodno slaže s europskim klimatskim planom za 2050. godinu, ali smatraju da je postroženje kriterija do 2030. pogrešan pristup jer ne osigurava zadovoljavajući rast. Postojeće stope ekonomskog rasta dugoročno su neodržive. One počivaju, između ostalog, na eksploataciji neobnovljivih resursa dok se ciklus povrata investicija u obnovljive izvore mjeri dugoročno, što nije u skladu s logikom kapitala koja zahtijeva što brži povrat ulaganja. I dok se EU pod teretom korona krize i medicinske cijene zagađenja trudi na različite sitne načine promijeniti kriterije kojima se mjere ekonomski rast i uspjeh ekonomskih politika, biznismeni i dalje ignoriraju “vrijednost i vjerodostojnost” nešto humanijih politika naspram kojih ideologija čisto ekonomskog rasta gubi na svojoj “vrijednosti i vjerodostojnosti”. Tome svjedoči i činjenica da je posljednje dvije godine u mejnstrim medijima sve lakše pronaći tekstove koji zazivaju kraj mjerenja ekonomskog uspjeha s obzirom na rast BDP-a što je u slučaju izračuna BusinessEurope i dalje temeljna metrika rasta i uspjeha, da ne kažemo “vrijednosti i vjerodostojnosti”.
“Vrijednost i vjerodostojnost”
Priopćenje BusinessEurope izazvalo je reakciju “proklimatskog poslovnog lobija” koji se zove “Princ of Wales” (broji svega 16 članova), kojim upravlja Sveučilište u Cambridgeu, a čiji je najblagoglagoljiviji predstavnik multinacionalka Unilever (Dove, Axe, Domestos, Cif, Ben i Jerry, Hellman’s, Lipton, Magnum…) koja je kao slogan odabrala simbolikom semantički bremenito “održivo življenje” usprkos tome što i dalje kao ambalažu za većinu svojih proizvoda koristi plastiku. Princ od Walesa je dakle skupina proklimatski nastrojenih korporativnih grupa. Unilever promovira tu skupinu lobista kao ekološki osviještenu, pa iz pozicije autoriteta opominju BusinessEurope kako je “jedno od najopasnijih načina razmišljanja na svijetu uspostavljanje lažne dihotomije između održivosti i gospodarskog rasta.” Oni pak smatraju da će “revolucija” tehnologija s niskim udjelom ugljika biti procvat novih radnih mjesta te stoga ističu kako “snažno podržavaju cilj EU 2030.” te smatraju da što je “dobro za okoliš, dobro je za život, i dobro za rast.”
Inače, BusinessEurope našla se u nebranom grožđu 2018. godine kada je Euractiv objavio njihov memo u kojem se protive zelenim planovima Europske unije, više manje s istim argumentima (rast i BDP) koje su sada malo opreznije frejmali u obliku manjka kvalitete Europskih planova.
Budući da nitko nije zadovoljan europskim klimatskim planom, od ekologa koji upozoravaju da mjere koje je EU pripremila neće uspjeti ispuniti cilj nužan za dugoročni opstanak civilizacije, preko raznih zemalja članica koje uvelike ovise o tradicionalnim ekonomskim načelima, pa do samih europskih biznismena i lobista, paradoksalno, čini se da se stvari u EU ipak mijenjaju. Ovaj primjer koji se vrti oko pitanja nadoknade rasta i oporavka ekonomije u okviru tradicionalnih ekonomskih kategorija, najbolji je pokazatelj da stvari zaista više nisu iste kao što su donedavno bile. Sjetite se da smo prije samo deset godina stezali remene, odricali se i počeli dobivati nadimke uhljebi da bi danas takve politike bile gotovo pa prekrižene. Tako je i nobelovac u polju ekonomije Joseph Stiglitz u Guardianu 2019. godine pozvao na odustajanje od mjerenja BDP-a, jer u klimatskoj krizi takva metrika ni približno ne mjeri sve ono što je bitno za civilizaciju.