Povodom Svjetskog dana djece (24. studenog), Eurostat je pripremio infografiku o ranom odgoju i obrazovanju u EU. Podaci su podijeljeni prema regijama i pokazuju da u samo 34 europske regije (od ukupno 104) koje uglavnom pripadaju Belgiji, Danskoj, Irskoj i Francuskoj, sva djeca sudjeluju u ranom odgoju i obrazovanju. U 2018. godini, 96% djece u dobi između 4 godine i obavezne školske dobi bilo je upisano u programe ranog odgoja i obrazovanja u EU. U šest europskih regija više od 95% djece u toj dobi sudjeluje u programima ranog odgoja i obrazovanja. S druge strane, najniže stope participacije u sustavu ranog odgoja i obrazovanja zabilježene su u najistočnijoj regiji Slovačke Východné Slovensko (70%) i u regiji Attiki, glavnoj regiji Grčke (67%).
Pojam ranog predškolskog odgoja i obrazovanja koristi se za programe koji udovoljavaju određenim minimalnim kriterijima kvalitete u smislu njihovog edukativnog sadržaja. Takvi sadržaji za djecu predškolske dobi obično uključuju kreativne aktivnosti i aktivnosti temeljene na igri koje vodi pedagoški osposobljeno osoblje, osmišljene da razvijaju dječje kognitivne, jezične, tjelesne i socijalne i emocionalne vještine. Rani predškolski odgoj i obrazovanje predstavlja jednu od prvih prilika za razvoj različitih vještina i smanjenje kasnijeg klasnog jaza u školskom uspjehu, kao i priliku za povećanje šansi za obrazovanje i zapošljavanje, te je ključno za bolju prilagodbu u školi i školski uspjeh. Sudjelovanje u ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju korisno je je za svu djecu, ali posebno je važno za djecu iz obitelji nižega socioekonomskog statusa. Rani odgoj i obrazovanje moguće je gledati i kao intervenciju koja može spriječiti ili barem smanjiti društvene nejednakosti. Drugi razlog u kojem leži vrijednost ranog odgoja i obrazovanja je pozitivan utjecaj na ekonomsku aktivnost žena i posljedično rodnu ravnopravnost. Istraživanja pokazuju da dostupnost i priuštivost javnih dječjih vrtića, posebno za djecu u dobi od 0-3 godine, ima pozitivne učinke na stope zaposlenosti majki i kontinuitet njihove ekonomske aktivnosti, što u konačnici doprinosi i manjem rodnom jazu u prihodima i mirovinama.
Tzv. Ciljevi iz Barcelone dogovoreni su na razini EU 2002. godine, upravo sa ciljem poticanja ženske ekonomske aktivnosti. Tom je prigodom postavljen cilj uključivanja najmanje 90% djece između 3 godine i obavezne školske dobi u sustav ranog odgoja i obrazovanja, te najmanje 33% djece mlađe od 3 godine života do 2010. godine. Ciljevi iz Barcelone revidirani su 2013. i 2018., te su uključeni u strategiju Europa 2020, s obzirom na to da ciljevi dosad još nisu ispunjeni. Razlike unutar EU u stopama sudjelovanja mlađe djece u programima ranog odgoja i obrazovanja su velike, a istraživanja pokazuju i da cijene usluga znatno variraju. Stoga je slika nažalost daleko manje obećavajuća ukoliko umjesto podataka koje je Eurostat odlučio izdvojiti za jučerašnji Svjetski dan djece pogledamo stope sudjelovanja djece u dobi 0-3 godine u programima predškolskog odgoja i obrazovanja. Ti podaci pokazuju da čak 17 država članica ne ispunjava barcelonski cilj od 33% djece u dobi 0-3 godine u programima ranog odgoja i obrazovanja – primjerice, u Hrvatskoj u ranom odgoju i obrazovanju sudjeluje samo 18% djece u toj dobi, dok ostale zemlje regije stoje još gore – Srbija sa 13%, Bugarska sa 16% i Makedonija sa stopom od samo 9%. Literatura također upućuje na velike razlike u cijenama dječjih vrtića diljem EU, kao i na činjenicu da je u većini država s visokom stopom djece u sustavu ranog odgoja i obrazovanja većina takvih programa dostupna manje od 30 sati tjedno, što predstavlja prepreku prelasku roditelja (prvenstveno majki) na puno radno vrijeme. Iako je značaj ovih tema dobro dokumentiran u istraživanjima, ti se čimbenici još uvijek ne rješavaju na razini EU strategija i ciljeva.