Tržišta nastaju na različite načine. Nekad iza nastanka stoji tehnološka inovacija, nekad osvajanje novih teritorija, nekad međudržavni sporazumi, a nekad oduzimanje zemlje seljacima. Kroz povijest smo svjedočili raznolikim primjerima, manje ili više “ekstravagantnim”. A bilo je za očekivati da će pandemija rezultirati novim primjerima, pogotovo u onim siromašnijim zemljama u kojima država nema dovoljne kapacitete da se nosi sa svim izazovima koje pandemija donosi. Jedan od tužnijih dolazi iz Albanije.
Prema saznanjima do kojih je došao BIRN nekoliko stotina Albanaca zaraženih korona virusom je u proteklom periodu odletjelo u Tursku na zdravstveni tretman u tamošnjim privatnim klinikama. Naime, odletjeli su jer se nisu mogli u pouzdati u to da će im albanski zdravstveni sustav omogućiti izliječenje. Razlog tome uglavnom leži u manjku medicinskih kadrova u bolnicama i posljedično slabijoj skrbi. Liječenje u Turskoj pak košta prilično. Sam let košta od 10.500 eura do 20.000 ako je izrazito hitan. Jedna noć u klinici stoji oko 1.200 eura, a može dosegnuti i 3.500 eura ako želite luksuzniji smještaj. Jednog od BIRN-ovih sugovornika koji je bio na liječenju u Turskoj i tamo boravio 20 dana, život je koštao oko 45.000 eura.
Čak i usputno poznavanje albanske ekonomije i životnog standarda sugerira da si većina stanovništva ne može priuštiti takav oblik zdravstvenog spasa. No, prema podacima kojima raspolaže BIRN, za odlazak u Tursku se ne odlučuju samo imućniji slojevi. Ekstremna situacija i smrt koja visi iznad glave prisiljavaju i one slabijeg ekonomskog stanja da se ukrcaju na avion. Tada uskaču rođaci i rodbina, zadužuje se na sve strane, a neki razmatraju i prodaju kuće kako bi preživjeli. Premijer Edi Rama, upitan za ovaj oblik “zdravstvenog turizma”, tvrdi da se ne može zabraniti ljudima da putuju. Zaposlenica Turske internacionalne bolnice u Tirani koja regulira zdravstvenu dimenziju prijevoza u Tursku kaže da odbijaju pacijente za koje je očito da se mogu izliječiti i u Albaniji jer kao ne žele da se ljudi zadužuju bez razloga.
Uglavnom, albanski državljani zbog slabe efikasnosti javnog zdravstvenog sustava sada novce troše u turskim privatnim klinikama kako bi preživjeli. I tu se otvorilo novo tržište koje smo spomenuli na početku. Kada je cijela stvar krenula prijevoz pacijenata organizirala je samo kompanija specijalizirana za hitne zdravstvene prijevoze. Ali ubrzo su i ostali namirisali potencijalnu zaradu za posredničke usluge. Trenutno na novostvorenom tržištu operira desetak firmi koje organiziraju čarter letove, a među njima su turističke agencije i firme za pogrebne usluge koje valjda tako zarađuju i na onima koji neće umrijeti. Te posredničke firme dobivaju između 10 i 20% od računa koje izdaju turske klinike. Posrijedi je, dakle, jedna prilično bizarna priča u kojoj je pravo na život gotovo svedeno na kupovnu moć.