Pitanja rodne nejednakosti i političkog konzervativizma na Balkanu su uvijek tretirani drukčije nego na zapadu kontinenta. Te se tendencije često tretiraju kao zadana kulturna obilježja geografskog prostora, otporna na političke promjene barem u određenom stupnju. Tim su starim predrasudama itekako pridonijeli i krvavi ratovi prilikom raspada Jugoslavije. Nema spora da je propašću socijalističkog projekta i rastom nacionalizama došlo do re-tradicionalizacije javnog i društvenog života. Ti su pomaci bili uočljivi već i u poznim godinama socijalizma. No, pojavljivali su se i napredni odgovori na te procese i to u raznolikim oblicima. Sva ta kompleksna politička dinamika sugerira da ono s čime se suočavamo nisu nepromjenjive kulturne “činjenice” već rezultati ideoloških sukoba u kojima i sami sudjelujemo.
U posljednjih šest godina otkad Bilten postoji priličnu smo pažnju posvetili tim sukobima i nastojali u njih intervenirati. Iako se zemlje na Balkanu razlikuju s obzirom na specifične povijesti i institucionalne kontekste, daju se primijetiti slični trendovi. Pritom je ključno napomenuti da nazadni akteri koji te trendove oblikuju priličnu količini inspiracije crpe od novih aktera na zapadnoj desnici. Organizacije koje nastoje ugroziti tjelesnu autonomiju žena i njihovo pravo na odluke o vlastitoj seksualnosti integrirane su u međunarodne mreže kojima dominiraju konzervativne grupacije i think thankovi sa zapada, u ovom slučaju mahom iz Sjedinjenih Američkih Država. Što se tiče pak revizionističkih pokreta, iako postoji i relevantna lokalna tradicija, ključne interpretacijske i argumentacijske akrobacije preuzimaju se iz međunarodnih rasprava, pogotovo iz Njemačke. Slične se “posudbe” daju primijetiti i kad su u pitanju prava LGBTI osoba. U tom slučaju cvjeta i suradnja klerikalnih organizacija na Balkanu bez obzira na konfesionalne razlike. Uvoz moda sa zapada u svrhu političke “modernizacije” prisutan je i među novim desnim pokretima koji se žele predstaviti suvremenijima od tradicionalne i “dosadne” ekstremne desnice. On se najčešće pojavljuje u različitim oblicima prisvajanja retorike takozvanog “alt-righta”.
Naravno, sve to ne znači da ne postoje i “autentične” nazadne politike na Balkanu. Kombinaciju tih “autentičnih” i uvoznih politika pokušali smo predstaviti kroz izbor tekstova u proteklih pet godina. U prvom dijelu pažnja je posvećena uže feminističkim pitanjima i problemima s kojima se žene suočavaju. U člancima se obrađuju primjere iz sasvim različitih zemalja poput Slovenije i Kosova. U drugom je dijelu fokus na novim oblicima konzervativizma koji sve izraženije oblikuju političke odnose na Balkanu. I tu su primjeri raznoliki i obuhvaćaju različite zemlje, ali daju se primijetiti zajednički izvori tih pojava kao i univerzalni politički odgovori na izazove koje nam podmeću.