Rijetko što toliko uzruja takozvanju pristojnu i razumnu javnost kao najava ili čak ideja povećanja poreza za najbogatije. I pritom tu javnost uglavnom čine oni koji nikad neće ni vidjeti svote s kojima bogataši raspolažu. Međutim, nešto im ne da mira. Kao da im se čini da bi se većim porezima ugrozili neki društveni zakoni, da bi došlo ekonomskog kolapsa, a samim tim i nestanka njihovih radnih mjesta. Ne radi se tu samo o ideološkoj manipulaciji i medijima i stručnjacima pod kontrolom vladajuće klase. Ljudi se pitaju: a što ako su u pravu? Jer ako su u pravu to ne znači automatsku uspostavu pravednijeg društva već nesagledive kratkoročne posljedice za sve.
Ipak, srećom, nisu u pravu. Nešto viši porezi na imovinu ne ugrožavaju reprodukciju sistema. To ne znači da bi u periodima s niskom profitnom stopom porezni pritisak mogao biti prevelik teret za (privatne) investicije i rast ekonomije. Međutim, manevarskog prostora itekako ima. I to ne tvrdi neka marginalna i radikalna politička skupina već znanstvenici s dvaju uglednih britanskih sveučilišta: London School of Economics i King’s College. Njih dvojica, David Hope i Julian Limberg, objavili su nedavno rad čije je zaključke prenio Bloomberg. A rad kaže da je u posljednjih 50 godina, koliko već traje kontinuirano snižavanje poreznih stopa za najbogatije, a analizirani su podaci iz 18 zemalja članica OECD-a, nije došlo do famoznog trickle-down efekta.
Drugim riječima, nisu se obistinila predviđanja kojima su se legitimirale sve te porezne olakšice za najbogatije. Refren već desetljećima glasi: ako snizimo poreze porast će investicije, ako porastu investicije bit će više radnih mjesta, ako bude više radnih mjesta znači da će biti i više boljih radnih mjesta čime će doći i do pada razine nejednakosti. Međutim, podaci koje su obradili Hope i Limberg pokazuju da su to naprosto bila prazna obećanja. I ne samo da se obećanja nisu ispunila već su takve fiskalne politike izravno pridonijele suprotnim učincima – razina nejednakosti je porasla. Naravno, Hope i Limberg nisu prvi koji su prozreli ovu politiku, ali uvijek je korisno priložiti dokaze politički neutralnih znanstvenika. Također, važan je i tajming objave rada jer izravno intervenira u rasprave o snošenju ekonomskih troškova pandemije. Ili kao što je Hope rekao u jednom intervjuu: “Političari i donosioci odluka se ne moraju bojati toga da će snažnije oporezivanje bogati u svrhu pokrivanja financijskih troškova pandemije naštetiti ekonomiji.”