Premda još nemamo službene rezultate “povijesnih” lokalnih izbora u Mostaru, osnovni trendovi su očiti. O novoj/staroj političkoj slici rodnog grada piše Mario Kikaš s mjesta zbivanja.
Iako su lokalni izbori u Bosni i Hercegovini održani u studenom ove godine donijeli promjene nekih uhodanih dinamika što se najjasnije vidjelo u Dodikovom porazu u Banjaluci i Izetbegovićevom gubitku većine sarajevskih općina, za povlačenje konačne crte ispod tih lokalnih izbora, a onda i (ne)uspjeha vladajućih nacionalnih stranaka, trebalo je sačekati još Mostar. Nakon 12 godina bez lokalnih izbora, građani najvećeg hercegovačkog grada konačno su ove nedjelje birali svoje gradsko vijeće. Naime, te davne 2008. Mostarci su posljednji put izabrali lokalnu vlast da bi potom uslijedila odluka Ustavnog suda BiH koja je srušila posebna izborna pravila i statut grada i zaustavila sve naredne izborne procese koji, po toj odluci, ne bi poštovali princip o jednakoj težini i vrijednosti svakog glasa.
Naime, broj zastupnika koji se birao iz šest mostarskih izbornih jedinica nije održavao broj stanovnika u pojedinoj jedinici što je u konačnici značilo, prostim rječnikom rečeno, da je glas iz jedne izborne jedinice vrijedio više od glasa iz druge izborne jedince. Kako su izborne jedinice bile formirane prema geografskom obuhvatu nekadašnjih gradskih općina formiranih odmah poslije rata, one su odražavale i novu demografsku sliku etnički podijeljenog grada. Samim tim je ta nejednaka raspodjela mandata, onda, dobivala i svoju nacionalnu komponentu prema kojoj je glas iz većinski bošnjačkih općina vrijedio više od glasa iz hrvatskih općina.
Etničko-izborna matematika koja je iz toga proizašla idućih je 10 godina postavila pred hrvatske i bošnjačke političke prvake u BiH nerješivu formulu sve do lanjske odluke Europskog suda za ljudska prava kojom se naložilo održavanje izbora u Mostaru što je nagnalo međunarodne predstavnike u BiH da aktivnijom politikom dovuku Dragana Čovića i Bakira Izetbegovića za pregovarački stol. To je rezultiralo konačnim dogovorom iz lipnja ove godine prema kojem je Mostar ostao podijeljen na šest izbornih jedinica, ali ovaj put na način da je broj vijećnika koji se birao iz pojedinih jedinica bio razmjeran broju stanovnika u toj jedinici. Uz tih šest izbornih jedinica iz kojih se biralo 22 vijećnika, po novim izbornim pravilima skrojena je i tzv. jedinstvena gradska izborna jedinca iz koje se biralo 13 vijećnika. Drugim riječima, Mostarci su na prekjučerašnjim izborima zaokruživali liste i kandidate na dva glasačka listića, a gradonačelnika nisu imali pravo birati izravno kao njihovi sugrađani u ostatku BiH. Prema dogovoru Izetbegović-Čović, gradonačelnika će birati upravo novoizabrano Gradsko vijeće.
Mostar kao paradigma
U tom kontekstu, i medijska retorika i politička mašinerija pogonjeni oko mostarskih izbora, jasno su davali do znanja da su ovi izbori puno više od produžetaka lokalnih izbora održanih u studenom. Oni su zapravo bili uvertira u opće izbore za dvije godine i sve ono što će se događati u međuvremenu. Najveća bošnjačka stranka, SDA, mostarske izbore je vidjela kao mogućnost za ispravak relativno loših rezultata iz studenog i gubitka sarajevskih općina. S tim ciljem stvorena je Koalicija za Mostar koju predvodi SDA, a sačinjavaju je manje tzv. probosanske i bošnjačke stranke od Komšićeva DF-a do BPS-a generala Armije BiH Sefera Halilovića. Vješto se spomenuta koalicija skrila iza do kraja ispolirane kampanje stavljajući u prvi plan upravo Mostar, mostarski identitet, Stari most i gradske boje (svijetlo plava) skrivajući jasna stranačka obilježja i agende. U tom smislu je Koalicija za Mostar vjerno odražavala i politiku s državne razine prema kojoj su upravo bošnjačke i probosanske stranke, tobože, jedine zaštitnice jedinstva Mostara, odnosno Bosne i Hercegovine.
U tom kontekstu, mostarski izbori su bili puno više od izbora koji adresiraju komunalne i lokalne teme i probleme koji su se nagomilali posljednjih 12 godina. Mostar je postao toliko bitan da su se čak i stranački ratovi koji bukte u SDA-a posljednjih tjedana primirili za vrijeme kampanje što je dovelo i dvojicu najvećih stranačkih oponenata Bakira Izetbegovića i Denisa Zvizdića zajedno u Mostar s ciljem podrške koaliciji koja bi mogla donekle ublažiti gorak okus u ustima stranačkih čelnika nakon gubitka Sarajeva. To je pokazala i izjava u izbornoj noći jednog od nacionalnih čelnika SDA, spomenutog Zvizdića, koji je dočekivao izbore u Mostaru kao predstavnik i stranačke centrale, ali i tzv. hercegovačke struje u SDA-u koja je sve glasnija u svojoj nakani da sruši dinastiju Izetbetović s čela najveće bošnjačke stranke. On je Mostar i mostarske izbore okarakterizirao kao paradigmu za ostatak Bosne i Hercegovine, misleći vjerojatno na specifičan status Mostara koji je danas najveća multietnička sredina u Bosni i Hercegovini, ali i na svoju koaliciju koja se bošnjačko-bosanskim integralizmom nameće kao, valjda, jedina opozicija separatističkim nacionalizmima poput hrvatskog ili srpskog.
S druge strane, HDZ-u su mostarski izbori bili najvažniji politički test zadnjih godina. Izbore u ostalim hercegovačkim općinama i gradovima u studenom su odradili više po inerciji što je dovelo do toga da su izgubili neka od svojih tradicionalnih uporišta. Mostarski izbori su za HDZ trebali pokazati da li je i do koje mjere Dragan Čovič i dalje neprikosnoveni lider hercegovačkih Hrvata i to u gradu koji najviše osjeti i svjedoči svim felerima politike HDZ BiH koja se vješto skriva iza neriješenog nacionalnog pitanja, a zapravo ostavlja zapuštenu infrastrukturu, zatvorene kombinate, klijentelističke mreže kao skoro jedini način preživljavanja i snalaženja u životu. Tepanje o hrvatskom stolnom gradu u kojem “stoluju” sve bitne hrvatske nacionalne institucije u BiH, zapravo je feudalistička metafora o stolovanju jednog neprikosnovenog vladara koji je uspio konsolidirati stranku i homogenizirati hrvatski politički korpus kao nitko do sada, koristeći upravo te paralelne stolne institucije i mreže kao osnovni mehanizam političke mobilizacije i dominacije.
Mostarski izbori su, tako, i za HDZ značili bitno prolazno vrijeme za neke kasnije političke bitke i pregovore. Oni si jednostavno nisu mogli dopustiti situaciju sa zadnjih lokalnih izbora u Mostaru 2008. kada su zbog relativnog stranačkog pluralizma koji je tada vladao među hrvatskim strankama, izgubili polovicu svojih mandata u gradskom vijeću.
Tko je glasao za BH blok?
U trenutku završetka ovog teksta, kada još ne znamo konačne rezultate mostarskih izbora niti raspodjelu mandata u Gradskom vijeću, jasno je da će ove dvije opcije biti ključni akteri u novom mostarskom dogovoru iz kojeg se treba iznjedriti i novi gradonačelnik i statut grada. SDA je sa svojom probosanskom koalicijom uspio homogenizirati bošnjačko glasačko tijelo i premoćno pobijediti u dvije jedinice koje obuhvaćaju gradske periferije i prigradska naselja u kojem je nešto tradicionalnije i konzervativnije stanovništvo koje je još uvijek odano stožernoj stranici bosanskih muslimana. U samom gradskom centru, jedinici Stari grad, Koalicija za Mostar je pobijedila, ali ne toliko premoćno. Tamo joj je prvi put snažno parirao BH blok (prema rezultatima s 80% obrađenih biračkih mjesta osvojili su 39% glasova) koji je zapravo lijevo krilo sarajevske pobjedničke koalicije koju u ovom slučaju čine SDP i Naša stranka. Uz Stari grad gdje su druga najjača opcija, BH blok je u gradskoj izbornoj jedinici polučio rezultat bolji od očekivanog postajući treća najjača opcija (12.5% glasova) i bitna opozicija duopolu HDZ-SDA.
Ono što je možda najzanimljiviji podatak, jeste broj glasova koje je spomenuta koalicija dobila u većinski hrvatskim izbornim jedinicama Zapad i Jugozapad. Tamo je BH blok dobio između 10 i 12% glasova. Riječ o dijelovima grada koji imaju nešto šareniju etničku sliku s obzirom da se radi o područjima urbaniziranima u socijalizmu. Struktura stanovništva u tim dijelovima grada odražavala je vjernije socijalističku multietničnost grada, nego njegova periferija ili povijesni, osmanski, centar. Ta demografska struktura se nije dala do kraja izmijeniti ni ratnim etničkim čišćenjima. Unatoč tome, ti dijelovi grada su i dalje dominantno naseljeni Hrvatima i ovaj rezultat koalicije SDP i Naše stranke, pokazuje da je tzv. građanska opcija napokon uspjela ući i među hrvatsko glasačko tijelo i to na lokalnim izborima što je ključan preduvjet za neku dugoročno političku mobilizaciju u onim sredinama u kojima dominiraju hrvatske i srpske nacionalne stranke.
Legitimni Srbi
Od ostalih rezultata, valjalo bi izdvojiti uspjeh Hrvatske republikanske stranke (HRS) u jedinicama s većinski hrvatskim stanovništvom koja je tamo postala druga stranka i nacionalna opozicija HDZ-u. Riječ je o stranci koja se tek nedavno profilirala i to ka rezultat rasapa nekih ranijih alternativa HDZ-u među Hrvatima poput različitih pravaških blokova ili HDZ 1990 koji izbrisan s političke karte u Mostaru. Na izborima za Hrvatski sabor, HRS je išao kao partner Mosta u 11. izbornoj jedinici, ali nije mogao ostvariti značajniji rezultat protiv maširenije hrvatskog i bh. HDZ-a koja je i na ovim izborima odradila bitan posao čemu su svjedočili česti posjeti ministara iz Vlade RH Mostaru sa obećanim (europskim) projektima i prekograničnim suradnjama. Međutim, pitanje je koliko je HRS tek rezultat nepostojanja suvislije opozicije, a koliko ozbiljna politička stranka koja će nadživjeti svoje predstavnike. I sam Čović je u izbornoj noći odmah dao do znanja da je HRS član Hrvatskog narodnog sabora čiji je upravo on predsjednik i da očekuje od njih da se izvole ponašati prema toj uspostavljenoj hijerarhiji.
U Gradsko vijeće Mostara još sigurno ulazi i lista srpskih stranaka Ostajte ovdje koja je uspjela homogenizirati ono malo srpskog stanovništva koje se vratilo u Mostar poslije rata. Riječ je o projektu SNSD-a, a iza kojeg su stale i ostale srpske stranke. Međutim, pitanje je koliki je životni vijek te opcije s obzirom na činjenicu da je većina srpskog stanovništva u Mostaru u trećoj životnoj dobi. No svakako da njihov ulazak u Gradsko vijeće potvrđuje onu paradoksalnu činjenicu da je Mostar danas skoro jedina doista multietnička sredina u BiH, uz distrikt Brčko.
Nakon 12 godina mostarski izbori su pokazali jednim dijelom fiksiranost lokalne političke politike scene na nacionalne teme, a drugim dijelom ipak određenu dinamiku koju nije tek tako lako ignorirati. SDA i HDZ su dobili ono što su tražili. Potvrdili su svoju dominaciju homogenizirajući svoje biračko tijelo nacionalnim temama. S druge strane, SDP nikad u Mostaru nije imao zamjetne rezultate, niti jaku lokalnu organizaciju, a sada se u koaliciji sa Našom strankom prometnuo u bitnog političkog aktera na razini grada što mu napokon donosi i mogućnost stvaranja suvisle političke organizacije u Mostaru i ostatku Hercegovine. U nedostatku iole progresivnije političke opcije, i taj scenarij se čini kao kakva takva promjena postratnog statusa quo prema kojem je ovaj dio države vječni talac neriješenog hrvatskog pitanja i etnički podijeljenog grada, pa samim tim i izborni plijen isključivo nacionalnih opcija.