U studenome 2020. stopa nezaposlenosti u Europskoj uniji prema podacima Eurostata iznosila je 7,5 posto, što je za 0,1 postotni bod niže nego u listopadu. Međutim, unatoč ovom neznatnom poboljšanju stopa nezaposlenosti i dalje je viša u usporedbi sa studenim prošle godine, otkada se ukupan broj nezaposlenih osoba u EU povećao za 1,795 milijuna, a analitičari predviđaju daljnji rast nezaposlenosti. Zbog krize izazvane pandemijom rast zaposlenosti zaustavljen je čak i u ekonomski najjačim članicama EU poput Njemačke, u kojoj je do 2020. razina zaposlenosti kontinuirano rasla kroz posljednjih 14 godina, čak i tokom posljednje globalne financijske krize. Najviše stope nezaposlenosti unutar EU zabilježene su u Španjolskoj (16,4%), Litvi (10,4%), Italiji (8,9%) i Francuskoj (8.8%). S druge strane, Češka bilježi najnižu stopu nezaposlenosti (2,9%), a slijede Poljska (3,3%), Nizozemska (4%), Njemačka (4,5%).
Europski sindikati upozorili su na daljnji rast nezaposlenosti koji je izvjestan ukoliko se mjere za očuvanje radnih mjesta ne produže. Prema posljednjim podacima, samo nekoliko zemalja EU – Nizozemska, Luksemburg, Francuska i Njemačka – službeno je najavilo produžetak mjera očuvanja radnih mjesta do sredine 2021. godine ili kasnije. Kako bi se izbjegla katastrofa, europski sindikati traže od država članica da produže privremene mjere do ekonomskog oporavka i stabilizacije zaposlenosti. Od Europske komisije traže da podrže države članice refinanciranjem programa SURE, kao i uvođenje mjera koje će adresirati probleme poput isključenosti samozaposlenih i prekarnih radnika/ica iz postojećih mjera očuvanja radnih mjesta.
Navedenim državama ovog tjedna pridružila se i Španjolska. Iz vlade su najavili da će produžiti mjere za očuvanje radnih mjesta, uvedene u ožujku prošle godine, kojima će obuhvatiti otprilike 800.000 radnika/ica, prvenstveno u turizmu i uslužnim djelatnostima. Produženje mjera rezultat je pregovora između sindikata i poslodavaca o produženju privremenih mjera za očuvanje radnih mjesta, poznatih kao Expedientes de Regulación Temporal de Empleo (ERTE). José Luis Escrivá, španjolski ministar socijalne zaštite i migracija i član stranke PSOE, izjavio je da će nove mjere ciljati na najranjivije skupine radnika/ica.
Španjolska ministrica rada Yolanda Díaz iz stranke Unidas Podemos izjavila je da će nove mjere biti produžene najmanje do 31. svibnja. Díaz je s medijima podijelila da je vladajuća koalicija stranaka PSOE i Unidas Podemos sprema održati trenutne mjere ERTE kako bi zaštitila radna mjesta u najranjivijim sektorima – prvenstveno turizmu i uslugama u ugostiteljstvu, poput hotela, restorana i kafića. Na sektor turizma, teško pogođen zabranama putovanja i drugim mjerama poput policijskog sata uvedenog u cijeloj državi, otpada približno 15% BDP-a Španjolske.
Na vrhuncu pandemije u ožujku i travnju prošle godine, gotovo 3 milijuna radnika/ica bilo je pokriveno ERTE mjerama, koje su uvedene kako bi se spriječilo masovna otpuštanja i zaštitilo prihode kućanstava. U sklopu ove mjere španjolska država daje radnicima/ama oko 70% plaće i zabranjuje tvrtkama da otpuštaju radnike/ice. U slučaju zlouporabe ili tehnološkog viška, tvrtke moraju kompenzirati izuzeća od uplaćivanja doprinosa u sustav socijalne sigurnosti i riskiraju visoke kazne.
Stopa nezaposlenosti u Špnjaolskoj u studenom iznosila je 16,4%, dok je stopa nezaposlenosti mladih iznosila 40,9%. Kako bi se spriječila nova katastrofa na tržištu rada, prema Yolandi Díaz, vlada će pomoći u osiguravanju socijalne zaštite za najranjivije članove društva i produžiti ERTE mjere u istim sektorima u kojima one trenutno postoje, uključujući sektor ugostiteljstva.
U istraživanju mjera za očuvanje radnih mjesta Europske sindikalne konfederacije (ETUC), među ostalim prednostima takvih mjera navodi se i činjenica da ukoliko tijekom krize kompanije otpuste radnike, postoji tendencija zapošljavanja novih radnika putem manje sigurnih ugovora, s lošijom plaćom i uvjetima rada. Iz perspektive radnika/ica, privremeno smanjenje plaće uz dugoročno zadržavanje radnog mjesta nosi puno manje štetnih posljedica od nezaposlenosti, i u ekonomskom i u psihološkom pogledu. Dodatni argument za uvođenje ovakvih mjera je ušteda, jer je pomoć za nezaposlene skuplja opcija od privremenih subvencija plaća za zaposlene, dok je iz perspektive poslodavaca takva opcija također jeftinija i efikasnija jer na taj način zadržavaju obučene zaposlenike i ne moraju ulagati u obuku novih.