Nema sumnje da je Viktor Orban najveći politički celebrity među desnicom u našem dijelu Europe. Desnica je u ovom slučaju samo-definirana stavom da se Angela Merkel nalazi na ljevici. Među njima prevladava mišljenje po kojem se recept za gotovo svaki politički problem nalazi u formuli: treba nam naš Orban! Naravno, postoje i oni ambiciozniji među njima koji upravo sebe vide u toj ulozi pandana mađarskom premijeru. A on je taj status zaslužio navodno beskompromisnim stavovima prema “moralnom imperijalizmu” Bruxellesa, stranom kapitalu, izbjeglicama, “rodnoj ideologiji” i “kulturnom marksizmu”. Dakle, prema svim najvećim izvorima zla ovog svijeta u viđenju suvremene (ekstremne) desnice.
Međutim, Orban je puno ideološki fleksibilniji i politički pragmatičniji od svojih fanova. I ponekad potezima definitivno uvodi zbrku među njima, unatoč tome što uvijek postoji prikladno marketinško opravdanje za te poteze, najčešće izraženo ekstremizacijom stava po nekom drugom pitanju. Novi izazov za Orbanove fanove u našem dvorištu predstavlja poslovno-obrazovna suradnja s Kinom. Preciznije s tamošnjim Sveučilištem Fudan. Sama suradnja možda i ne bi bila toliko problematična da joj nije prethodilo kontroverzno i širom svijeta poznato izbacivanje Srednjoeuropskog univerziteta (CEU) iz Budimpešta, inače poznatijeg kao Sorošev univerzitet. Ne treba posebno naglašavati da je milijarder George Soroš centralna figura desničarskih teorija zavjere o nametanju “rodne ideologije” i “kulturnog marksizma”. A pogotovo u Mađarskoj odakle vuče porijeklo. Upravo je obračun sa Sorošom poslužio Orbanu da se pokaže kao nepokolebljiv borac protiv bizarne koalicije židovskog kapitala i ljevičarske ideologije. Doduše, bizarne ako joj ne znamo povijest, pogotovo onu međuratnu u Njemačkoj.
Soroš je, dakle, potjeran, epilog priče se odvija na europskim sudovima, a Kinezi su dočekani raširenih ruku. Kampus u Budimpešti se planira izgraditi do 2024. godine, a dotad će se fakultetski programi odvijati u suradnji s mađarskim sveučilištima. Prijateljstvo je podebljano obećanjem po kojem će mađarska vlada donirati 2.2 milijuna eura za izgradnju kampusa. No, kako navode kritičari projekta, ta će se donacija Orbanu itekako isplatiti jer će nakon otvaranja Fudanove podružnice slobodno moći rezati sredstva za javna sveučilišta. Što ne predstavlja samo prigodu za uštedu već i alat za obračun s preostalim protivnicima režima. S druge pak strane, smatraju kritičari, Kinezima Budimpešta predstavlja sigurno utočište u poslovno-obrazovnoj ekspanziji. U nekim atraktivnijim metropolama na zapadu bili bi izloženiji političkim pritiscima. Kina i Mađarska već neko vrijeme njeguju uspješnu ekonomsku suradnju.
To se najbolje vidi na primjeru Huaweija, kompanije koja već neko vrijeme izaziva kontroverze na zapadu zbog utrke u uspostavljanju 5G mreže. Najveći opskrbni centar Huaweija van Kine nalazi se upravo u Mađarskoj. Prema izračunima britanske konzultantske firme Oxford Economics, Huawei je zaslužan za 0.4% mađarskog BDP-a, 0.5% ukupne zaposlenosti i 0.4% proračunskih prihoda. Dakle, itekako relevantna uloga, a prisutni su i drugi oblici suradnje. Nema ništa naročito sporno u tome, Orban se snishodljivo odnosi i prema zapadnom kapitalu, pogotovo onom u autoindustriji. No, odluke tog kapitala ne nadzire neka Komunistička partija kao što je to riječ u kineskom slučaju. Kao što u povelji Soroševog fakulteta ne stoji ono što stoji u povelji Sveučilišta Fudan, a tamo lijepo piše da se Fudan “pridržava vodstva Komunističke partije Kine i da će u potpunosti implementirati obrazovnu politiku Partije”.
Dakle, može realno postojeća komunistička partija, ali ne i “kulturni marksizam” koji financira moćni milijarder. Doslovno mem materijal za popularni Twitter profil Accidentally left-wing na kojem se objavljuju istupi i postovi desničara i konzervativaca koji nehotice i nesvjesno zalutaju lijevo. Štogod mislili o Komunističkoj partije Kine i njenom marksizmu, ovakvi kriteriji koje provodi Orban u prvom redu samo potvrđuju svu besmislenost teorija o “kulturnom marksizmu” kao alatu za ovladavanje svijetom. Lokalna desnica se tek s tim treba suočiti. Nelagoda je bila vidljiva i pri prenošenju ove vijesti. Portali Kamenjar i Direkno su ju samo iskoristili da u naslovu opet spomenu protjerivanje Soroša, a što se tiče sadržaja i Kineza, samo su prenijeli sažetak vijesti iz Financial Timesu koji im je ponudio Jutarnji list. Tko zna, možda im odlazak Trumpa olakša prihvaćanje Komunističke partije Kine.