Unatoč tome što zakonodavstvo Europske unije već više od 45 godina propisuje jednake plaće za žene i muškarce, žene i dalje zarađuju manje od muškaraca na poslovima za koje je potrebna ista razina vještina, obrazovanja i fizičkog napora. Sindikat IndustriAll usporedio je plaće u sektoru proizvodnje, i došao do sljedećih rezultata: žene koje rade u proizvodnji bijele tehnike znatno su manje plaćene u odnosu na muškarce u proizvodnji automobila, iako ti poslovi zahtijevaju iste kompetencije. Kao primjer može poslužiti Njemačka, gdje su žene u sektoru proizvodnje bijele tehnike plaćene u prosjeku 865 eura bruto mjesečno, odnosno 19,7% manje od muškaraca zaposlenih u proizvodnji automobila, ili Rumunjska, gdje žene zaposlene u proizvodnji bijele tehnike zarađuju 244 eura neto mjesečno, odnosno 32,5% manje od muškaraca koji rade u automobilskoj industriji. Metode kojima su rađene usporedbe vještina i složenosti poslova u te dvije industrije u Njemačkoj i Rumunjskoj mogu se vidjeti na stranicama Europske sindikalne konfederacije (ETUC) i njemačkog Saveznog zavoda za statistiku.
Europska sindikalna konfederacija i industriAll Europe traže od Europske unije da donese “obvezujuće mjere o transparentnosti plaća” koje je Ursula von der Leyen obećala donijeti u prvih 100 dana svojeg mandata, no do danas nije održala obećanje. U znak prosvjeda protiv otezanja s donošenjem te direktive (kojoj se protive udruge poslodavaca diljem Europe), Europska konfederacija sindikata (ETUC) okupila je pravne stručnjake/inje koji su sastavili prijedlog direktive koji su ponudili Komisiji na slobodno korištenje. Osamnaest članaka zakonskog prijedloga ETUC-a pokrivaju mjere koje bi zabranile klauzule o tajnosti plaća u ugovorima kako bi se otvoreno moglo raspravljati o plaćama, obavezale poslodavce da rade revizije informacija o plaćama i godišnje akcijske planove o jednakosti plaća te pružile podršku sindikatima u pregovorima s poslodavcima o razlikama u plaćama. Takva bi direktiva omogućila sindikatima pristup informacijama o kriterijima za određivanje iznosa plaća, što bi im pomoglo u pregovorima sa ciljem da radnice primaju jednaku plaću za rad jednake vrijednosti. Kao primjer za takvo zakonodavstvo može poslužiti Novi Zeland koji je u studenom donio amandman na Zakon o jednakim plaćama koji osigurava da se plaće žena određuju “na temelju iznosa koji bi muškarci dobivali za rad za koji je potrebna ista razina vještina, odgovornosti, uvjeta i napora”.
Zamjenica glavnog tajnika sindikata IndutriAll Europe, Judith Kirton-Darling, izjavila je: “Neprihvatljivo je da žene koje rade slične poslove koje rade muškarci zarađuju manje. Radnice diljem Europe, neovisno o sektoru u kojem su zaposlene, zaslužuju transparentnost plaća i pravednu plaću bez odgode. (…) Mnogi radnici u proizvodnji diljem Europe nastavili su s radom i tijekom lockdowna jer je njihov rad proglašen “nužnim“. Zbog njih je protok roba tekao neometano, a mnoge kompanije prilagodile su proizvodnju kako bi proizvele dovoljno medicinske i druge opreme koja je bila hitno potrebna. Dugujemo radnicima i radnicama da se prepozna puna vrijednost njihovog rada.“ Zamjenica glavnog tajnika ETUC-a Esther Lynch izjavila je da je kriza izazvana korona virusom dodatno naglasila pristranost koja stoji u pozadini činjenice da su plaće za neke profesije u kojima većinu zaposlenih čine žene najniže. Na primjer, iako su poslovi brige i čišćenja prepoznati kao “nužni” u pandemiji, oni se nalaze među najlošije plaćenim zanimanjima, a u velikoj većini ih obavljaju žene. Esther Lynch u ime ETUC-a pozvala je Europsku komisiju da što prije održi svoje obećanje o direktivi o transparentnosti plaća. ETUC uživo i na društvenim mrežama trenutno provodi i kampanju “Missing: Pay Transparency Directive” kojom zahtijeva donošenje direktive putem plakata sa slikama “nestalih” mačaka, a za nagradu nalaznicima nudi “pravdu za podcijenjene i potplaćene radnice”.