U Hrvatskoj službeno još nikakvog preciznog plana popuštanja epidemioloških mjera nema, a Stožer civilne zaštite oklijeva čak i s naznakama njihova smjera. No, jučer je u medije procurio navodni plan po kojem bi se restorani trebali otvoriti početkom ožujka, a kafići početkom travnja i to samo oni koji imaju terase. Te su informacije razbjesnile ugostitelje koji su se nadali ranijem otvaranju. Najznakovitija reakcija je bila ona Marina Medaka, jednog od najeksponiranijih lica u branši, koji je dao ostavku na mjesto predsjednika Nacionalne udruge ugostitelja.
Medak je iznio niz konkretnih razloga za ostavku, od elementarne aljkavosti u radu Stožera do nedovoljnih obeštećenja zbog zaustavljanja rada, ali najviše je odjeknuo politički razlog. Preciznije, odmak od politizacije. U svojem je istupu Medak naglasio da im Stožer pristupa kao političkoj opoziciji, a ne kao struci s kojom je nužna suradnja. U takvom kontekstu, tvrdi, raste bijes među članstvom i mnogi su spremni izaći na ulice, a on ne želi nositi breme političkog vođe. Medak je u jednoj stvari definitivno u pravu – ugostitelji su stvarno u pandemijskom periodu postali politička opozicija. No, pitanje glasi je li to zasluga samo Stožera ili su i ugostitelji odgovorni za taj tip profilacije. I je li uopće moguće svesti odnos države i ugostitelja na ne-politički karakter?
Prilično je izvjesno da ne jer zasigurno ne može doći do konsenzusa između ugostiteljske i epidemiološke struke. A u situaciji u kojoj ne može doći do stručnog konsenzusa odluke po definiciji postaju političke. Da je tome tako svjedoče sukobi ugostitelja i vlada diljem svijeta. Intenziteti i priroda sukoba variraju, a najzanimljiva eskalacija se trenutno događa u Poljskoj. Posljednjih je dana tamo u sklopu gastro-pobune, kako je zbivanja nazvao BIRN, više stotina ugostiteljskih objekata otvorilo svoja vrata unatoč zabrani poslovanja. Sve je započelo na skijalištima u južnom dijelu zemlje. Tamošnji su ugostitelji obznanili da im se nepostojeća sezona bliži kraju i da moraju nešto zaraditi kako ne bi u potpunosti bankrotirali jer su im vladine mjere pomoći nedostatne. Njihov čin neposluha se uskoro pretvorio u svojevrstan društveni pokret koji se širi diljem zemlje.
Među istaknutijim članovima “pokreta” postoje i oni koji otpor vladinim mjerama artikuliraju u sklopu različitih, ali dobro poznatih teorija zavjere: od omalovažavanja bolesti do anti-vakserstva. No, prisutni su i oni koji smatraju da su s određenom prilagodbom epidemioloških mjera, koje inače smatraju opravdanima, ugostiteljski objekti mogli nastaviti s radom. Ta “frakcija” eksplicitno zamjera drugoj negiranje epidemije i slične kontroverzne stavove jer im samo donose štetu i srozavaju ugled. Pogotovo u neizvjesnoj situaciji u kojoj se tek iščekuju prave reakcije države i represivnih organa, a glavni oslonac im je onaj pravni.
Naime, poljski sud je nedavno usvojio žalbu jednog frizerskog salona koji je zbog otvaranja prošlog proljeća bio novčano kažnjen. U presudi je zaključeno da donešene mjere i propisi u sklopu nastojanja da se zaustavi širenja virusa ne predstavljaju dovoljno pravno uporište za suzbijanje prava na slobodu i rad. Time se zapravo implicira bi dovoljno pravno uporište bila obznana stanja “prirodne katastrofe”. Međutim, vladajućoj stranci Pravo i pravda (PiS) takva obznana nije odgovarala zbog više razloga, a prvenstveno zato što se u tom slučaju ne bi mogli održati predsjednički izbori. Doduše, PiS je dobro poznat po političkoj kontroli pravosuđa pa možda ne treba strahovati, ali trenutna kolebljivost u reakcijama odaje da im nije baš svejedno.
Dakle, poljski ugostitelji su se, za razliku od kolega u većini drugih zemalja koji prosvjeduju na ulici, odlučili za otvaranje lokala unatoč zabranama. S obzirom na poruke o raspoloženju članstva koje je iznio Medak možda nas i ovdje čekaju slični scenariji.