Kultni ljubljanski Radio Študent predstavlja relevantnu društvenu i kulturnu činjenicu i van Slovenije. Trenutno se odvija bitka za njegov opstanak u koju se peticijom i podrškom uključila i šira javnost. Donosimo pregled trenutne situacije, pretpovijest sukoba te moguće epiloge.
Ili se privatizirajte sami ili ćemo vas mi! Tako se je glasila poruka predstavnika Studentske organizacije Sveučilišta u Ljubljani (ŠOU LJ) predstavnicima Radija Študent (RŠ) na sastanku 5. siječnja 2021. RŠ je dobio ultimatum od tri dana da pronađe odgovor na zahtjev, a našao ga je u neviđenoj javnoj potpori za ovu legendarnu radijsku stanicu. Preko 13 tisuća ljudi i 500 organizacija u samo nekoliko dana potpisalo je peticiju za očuvanje Radija Študent. Medijska kampanja i pritisak javnosti postigli su željeni učinak – budžet ŠOU LJ koji bi u cjelini izbrisao sufinanciranje studentskog radija te ga prisilio na privatizaciju pao je na drugom čitanju sjednice studentskog zbora. Za RŠ to znači dobivenu bitku, ali ne i rat.
52-godišnja povijest
Radio Študent, jedinstven radio na području država bivše Jugoslavije, ali i šire, nastao je kao rezultat studentskih pokreta krajem 60-ih. Kao nezavisni prostor slobode medija uspostavio se – kako kaže onaj poznati đingl – u liberalnim 70-ima, ostao glasan u stabilizacijskim 80-ima, igrao ključnu društvenu ulogu tijekom procesa osamostaljenja Slovenije te preživio tranziciju sve do današnjeg zbunjenog trenutka. Prvo emitiranje najstarijeg nezavisnog studentskog radija u Europi krenulo je 9. svibnja iz podruma Bloka VIII u najvećem studentskom naselju Rožna dolina, a od 90-ih nadalje stanica se nalazi na 6. i 7. katu bloka XIV.
S preko 200 aktivnih suradnika i suradnica te stalnim priljevom novih novinara, tehničara, spikera i video snimatelja putem godišnjih audicija, RŠ ima bitno mjesto u civilnom društvu Ljubljane, Slovenije pa i šire. Samo ove godine na audicije se prijavilo 240 studenata, od kojih će ih preko 50 biti primljeno u RŠ obitelj. Osim funkcije besplatnog novinarskog obrazovanja studenata, a i slušateljstva, Radio Študent služi kao prostor za daljnji razvoj naprednih i lijevih ideja, a njegova je uloga vjerojatno najprimjetnija u kulturi i glazbi. Posebno na muzičkoj sceni RŠ daje platformu i odskočnu dasku znatnom broju domaćih glazbenika koji bi inače ostali prešućeni. Nadalje, jedino na frekvencijama Radija Študent mogu se čuti južnoslavenski jezici, a svoje emisije imaju i podzastupljene te ranjive skupine poput izbjeglica te beskućnika. No usprkos svemu tome, čelni ljudi studentske organizacije ne znaju ili ne žele razumjeti bitnu ulogu RŠ-a.
Konfliktni odnosi
Povijest odnosa između RŠ i njegovog formalnog osnivača ŠOU dugačka je i turbulentna, a ova trenutna “sezona” te radijske serije započela je 2013. godine dolaskom Andreja Klasinca na mjesto direktora ŠOU. Season finale desetljeća još se čeka, a zadnja epizoda ostavila nas je na cliffhangeru propalog budžeta nakon sjednice studentskog zbora koja je trajala preko pet sati. Od te 2013. udio ŠOU sredstava u budžetu RŠ gotovo stalno pada pa je s približno 50% sveden sve na trenutačnih 20%. Iako je točna informacija da je ŠOU suočen s drastičnim padom prihoda, to ni kojem slučaju nije opravdanje za mijenjanje pravilnika i spuštanje sufinanciranja sve do 0%. Usprkos pandemijski izazvanom kolapsu studentskog rada od kojeg je indirektno financirano studentsko organiziranje u Sloveniji, ŠOU Ljubljana – kao najveći dio studentske obitelji – još uvijek raspolaže s budžetom od tri milijuna eura za 2021. godinu. Kao i u proteklim godinama najveći dio kolača ide tzv. Kampusu, iako taj prostor u trenutku kad nastaje ovaj tekst ostaje zaključan, baš kao što je bio i veliki dio prošle godine.
Kampus predstavlja bijelog slona za ljubljanske studente, ali istovremeno i zlatno prase za čelnike studentske organizacije. Radi se o prostoru nedaleko od centra grada koji se sastoji od više objekata te srednjeg prostora koji je namijenjen uglavnom događajima komercijalnog sadržaja. Projekt je od samog početka obilježen sumnjom na korupciju na što ukazuje 1,2 milijuna vrijedan ugovor nabave parcele – iste parcele za koju je jedan od nekadašnjih funkcionera ŠOU davao samo trećinu tog iznosa tek nekoliko mjeseci prije. Od tada Kampus pokušava popraviti svoj javni imidž marketingom i raznim događajima dok sve to vrijeme služi kao rupa koja guta javni studentski novac. S druge strane stoji RŠ, radio koji uživa državno formalno priznati status medija posebnog značaja i s 52-godišnjom tradicijom polazne medijske i društvene točke za brojne generacije studenata, a sve to za samo četvrtinu troškova Kampusa i više od pola manje od plaća sedmorice zaposlenih ŠOU-ovca. Samo direktor Klasinc za svoje menadžerske usluge ŠOU košta preko pet tisuća eura mjesečno.
Tko zastupa interese studenata?
Studentska politika u Sloveniji zarobljena je interesnim utjecajima, pa je tako i veći dio unutarnjih demokratskih procesa samo privid. Premda ritam diktiraju političke grupacije zasnovane na sivim eminencijama i “kumovima” u pozadini, konačna snaga pravnoformalno još uvijek je u rukama članova studentskog zbora koji čine izabrani predstavnici ljubljanskih fakulteta na direktnim izborima. Njihova legalnost nije sporna, no isto ne možemo tvrditi i za legitimnost većeg dijela njih pošto je izlaznost na tim izborima obično izražena u jednoznamenkastim brojkama, a u više slučaja nema ni protukandidata. U slučaju prvog čitanja predloženog budžeta, predstavnici su bili zamišljeni u funkciji pečatiranja otprije postignutog dogovora. Rasprava o budžetu nije se ni odvijala, naprotiv, predstavnicima je bilo rečeno da su RŠ i ŠOLT, zavod ŠOU koji nudi neformalna i financijski dostupna obrazovanja i koji je također bio odrezan od budžeta, dobro obaviješteni te se slažu s predloženim dokumentom.
Sjednica i drugo čitanje budžeta za većinu predstavnika tako su značili i prvo sučeljavanje s pritiskom javnosti pa možemo reći i demokracijom. Kako je Radio Študent bio isključen iz bilo kakvih pregovora prije prvog čitanja budžeta – a o brisanju njihovog udjela upoznati su tek nakon čitanja – RŠ dobio je mjesto na sjednici zbora gdje je uspio prenijeti poruku i srušiti štetni prijedlog. Sve to uz pomoć rekordnih 1.500 ljudi koji su preko streama pratili dugačku sjednicu.
Radio Študent od svojeg osnivača traži 120 tisuća eura za 2021. s kojim bi osigurao svoje buduće djelovanje. Tih 20% cjelokupnog budžeta predstavlja osnovna sredstva koja su RŠ-u potrebna za mogućnost prijave za preostalih 80% sredstava koje redovito i uspješno dobiva iz EU, državnih ili općinskih projekata te vlastitog marketinga. Pri svemu tome je važno napomenuti da Radio Študent za razliku od ostalih djelatnosti ŠOU, nije prekinuo svoj rad zbog pandemije. Štoviše, njegov rad za vrijeme pandemije bio je prepoznat od Društva novinara Slovenije koje je urednici znanstvene redakcije Zarji Muršič dodijelilo posebno priznanje za pokrivanje tema vezanih za koronavirus. Znanstvena redakcija je inače nedavna prinova radijske stanice koja dijeli svoje zaposlene na spikere, tehničare, snimatelje i novinare koji rade unutar pet redakcija (politika, glazba, sveučilište, kultura, znanost). Svaki aktivni suradnik Radija Študent ima pravo glasa pri izboru područnih urednika, kao i odgovornog urednika, koji se održavaju svake dvije godine.
ŠOU s druge strane djeluje kao klijentelistička organizacija, a spomenuta sjednica 14. siječnja poslužila je kao uvid u mindset vodećih ljudi unutar studentske organizacije koji sebe ne vide kao javne službenike s mandatom studenata, već kao menadžere privatne profitabilne organizacije. U takvom mindsetu Radio Študent se može razumjeti samo kao parazit. Predstavnici Povezanih, najveće studentske liste – i najglasniji zagovornici privatizacije RŠ – jednoglasni su u tome da se ne radi o političkom, već o sasvim ekonomskom pitanju. Međutim, njihovi javni nastupi jasno ukazuju na njihovo nezadovoljstvo radom stanice pa su tako i na spomenutoj sjednici prozvali Radio Študent zbog kritičkih novinarskih priloga o brojnim nepravilnostima unutar organizacije. Nadalje ih smeta RŠ-ova ignorancija brojnih događaja – od stand-upa preko sportskih takmičenja do koncerata – u organizaciji studentske organizacije. Što je smisao studentskog medija ako ne služi interesima studentske organizacije?
Studentsko organiziranje pod upitnikom
ŠOU svojim ponašanjem stavlja studentsko organiziranje u Sloveniji pod ozbiljan upitnik. Studentska organizacija Sveučilišta u Ljubljani naime u ničemu nije posebna, sličan modus operandi primjetan je i u ŠOU Maribor i ŠOU Primorske. Dok ŠOU ne uživa pretjerano dobru reputaciju u široj javnosti kao Radio Študent, zajedno sa spomenutim ŠOLT-om, nudi dobar alibi za postojanje organizacije u ovakvom obliku. Kratkoročni poslovni interesi lobija unutar ŠOU očito su spremni na medijski rat, no čini se da će i oni morati kad tad snositi političke posljedice. Sa sve manje saveznika među običnim studentima nemaju nikakve garancije da će studentsko organiziranje u ovakvom obliku uživati potporu države i parlamentarnih stranaka.
Stalna borba sa ŠOU-om potiče razmišljanja među aktivnim i brojnim nekadašnjim “RŠ-evcima” koji se pitaju ne bi li raskid veze sa ŠOU-om bio zapravo najbolje rješenje za obje strane. Presedani za takvo nešto već postoje u više europskih zemalja, no vjerojatno bi još uvijek najbolje rješenje bilo da Sveučilište u Ljubljani samo preuzme osnivačka prava od ŠOU-a, iako zakonski okviri za nešto takvo ostaju nejasni. RŠ kao neprofitni medij unikatan je produkt na tržištu radijskih medija koje postaje sve koncentriranije u rukama nekolicine vlasnika. Ministarstvo za kulturu koje je odgovorno za medije već godinama daje zeleno svjetlo tom procesu dok istovremeno ignorira tzv. treći medijski sektor radija u zajednici (community radio). Sporovo koji se svake godine odvijaju oko budućeg financiranja RŠ-a štetno utječu na njegovu osnovnu funkciju, a to je djelovanje u javnom interesu. Na političarima – što na nivou države, a što na nivou studentskih organizacija – je da odrade svoj posao kako bi Radio Študent mogao da radi svoj.