Europski parlament pozvao je Europsku komisiju da donese zakonodavni prijedlog kojim se jamči pravo radnika na nedostupnost izvan radnog vremena. Pravo na nedostupnost (eng. the right to disconnect), koje organizacije poslodavaca pokušavaju stopirati, jamči radnicima pravo na privatnost i slobodno vrijeme, odnosno osigurava da radnici/e mogu ignorirati zadatke vezane uz posao, odnosno telefonske pozive, WhatsApp poruke, mailove i ostale načine na koje poslodavac izvan radnog vremena pokušava stupiti u kontakt s njima. ETUC je 2002. godine postigao sporazum s poslodavcima o regulaciji rada na daljinu kako bi pomogao radnicima koji rade od kuće da postignu veću autonomiju u dogovoru oko uvjeta rada i pomire poslovni i privatni život, a Francuska, Italija i Španjolska su nakon toga uvele koncept prava na nedostupnost u svoja nacionalna zakonodavstva. Međutim, o pravu na nedostupnost počelo se intenzivnije razmišljati zbog donošenja mjera distanciranja i drugih ograničenja uvedenih zbog pandemije, koja su rezultirala time da milijuni radnika/ica rade od kuće.
Od izbijanja pandemije, rad od kuće se povećao za gotovo 30 posto u Europi. Prema posljednjem Istraživanju uvjeta rada u EU (EU Working Conditions Survey), ljudi koji redovito rade od kuće u usporedbi s onima koji rade u prostoru svojih poslodavaca imaju šest puta veću šansu da rade tijekom svog slobodnog vremena, dvostruko veće šanse da rade prekovremeno i puno češće prijavljuju smetnje vezane uz posao poput zabrinutosti i isprekidanog sna. Povećana razina poslovnog stresa u tim situacijama posljedica je metoda nadzora nad radnicima na daljinu, zahtjeva za konstantnom dostupnošću i zamagljenih granica između poslovnog i privatnog života, prema istraživanju koje je naručio Europski parlament. Također, neovisno o tome rade li od kuće ili u prostoru poslodavaca, na razini EU nešto manje od 40% zaposlenih osoba u posljednja dva mjeseca doživjelo je da ih je poslodavac kontaktirao u slobodno vrijeme – 17% svih zaposlenih izjavilo je da ih je poslodavac u posljednja dva mjeseca kontaktirao više puta u slobodno vrijeme, a još 22% da ih je poslodavac kontaktirao povremeno.
Iako je Europski parlament ovom odlukom prepoznao potrebu za regulacijom rada izvan radnog vremena, također je izglasan i amandman kojim se od Europske komisije traži da za tri godine odgodi donošenje zakona o pravu na nedostupnost, što znači da će europski radnici/e čekati 8 i više godina da bi to pravo mogli ostvariti u praksi. Navodni razlog za traženje ove odgode je „autonomni dogovor socijalnih partnera“ o digitalizaciji potpisan prošle godine, ali pravi razlog je pritisak organizacija poslodavaca poput Business Europe. Spomenuti Dogovor socijalnih partnera o digitalizaciji ne spominje pravo na nedostupnost izvan radnog vremena, već navodi da je to predmet pregovora između sindikata i poslodavaca. Europska sindikalna konfederacija (ETUC) traži od Komisije da ignorira ovaj amandman, odnosno zahtjev za odgodom, tvrdeći da “ovaj amandman stavlja oružje u ruke onima koji se protive zakonodavstvu o pravima i radnim uvjetima radnika”, i da što prije donese obvezujuću direktivu o pravu na nedostupnost. Isabelle Schömann, konfederacijska tajnica ETUC-a pohvalila je rad Europskog parlamenta i prepoznavanje važnosti ove teme, kao i to što osim prava na nedostupnost nastoji postići minimalne pravne standarde za rad od kuće i omogućava zaštitu mentalnog zdravlja, blagostanja i privatnog/obiteljskog života radnika/ica. Međutim, kritizirala je traženje odgode donošenja direktive kao lošu prosudbu Parlamenta. Zamjenica glavnog tajnika ETUC-a Esther Lynch izjavila je da ETUC očekuje da Europski parlament ponudi direktivu tako da radnici u EU što prije u praksi ostvare pravo na nedostupnost izvan radnog vremena.