Ako ste dio jučerašnjeg popodneva proveli poluzainteresirano skrolajući hrvatskim internetskim portalima vjerojatno ste naletjeli na jedan prilično neobičan naslov. Na Indexu je pod egidom “Uživo” stajao sljedeći naslov članka – “Poduzetnici o mjerama: ‘Mi nismo sindikalisti koji će samo nositi transparente'”. Ono što je išlo “uživo” jest Zoom panel u organizaciji Udruge Glas poduzetnika na kojem se komentirala odluka Vlade o (ne)popuštanju epidemioloških mjera. Gosti su bili predstavnici Glasa poduzetnika i predstavnici Nacionalne udruge ugostitelja. Sadržaj rasprave je bio očekivan: drvlje i kamenje po vladajućima jer se nisu usudili otvoriti kafiće i restorane.
Nezadovoljstvo ugostiteljskih poduzetnika trenutnom situacijom je sasvim razumljivo. Međutim, ono što frapira u artikulaciji tog nezadovoljstva jest interpretacija motivacije Vlade u odluci o nastavku primjene mjera. Uz tek pokoju usputnu opasku o epidemiološkim rizicima, kritike na račun odluke nimalo se ne razlikuju od kritika na račun visine PDV-a. Ugostitelji i poduzetnici kao da smatraju da je zatvaranje kafića samo eskalacija porezne presije. Iz njihovih opaski je teško ne zaključiti kako gaje stav po kojem je lokdaun samo logična ekstenzija antipoduzetničke politike. Najčešći opis situacije kojem pribjegavaju glasi: Vlada se iživljava nad nama. Kao da su oni vrijedni učenici, a Vlada razredni bully koji se tako ponaša jer naprosto može.
Nitko od njih još nije uspio objasniti koju točno političku i ekonomsku korist vladajući imaju od zatvaranja kafića i restorana. Osim, valjda, ideološke jer su navodno antipoduzetnički zeloti koji uživaju u ispunjenju svoji mokrih snova. Najdalje što su otišli u objašnjenju je priklonjenost Vlade stranim trgovačkim lancima kojima je omogućen rad uz sitnije restrikcije. Kao navodno je Vlada morala birati između njih i Lidlova, Sparova i sličnih i odlučila se za potonje i tako izdala nacionalne interese. U tom pokušaju inscenacije nacionalne buržoazije koju potkopava kompradorska elita zaboravljaju da se svugdje u svijetu dućani u stupnjevanju epidemioloških mjera nalaze u povoljnijem statusu od kafića. Također, zaboravljaju i gotovo 5.000 umrlih u Hrvatskoj od zaraze korona virusom. Valjda su na Baniji stekli moralni kredit za taj zaborav.
Da ne bi bilo zabune, određenu dozu uvjerljivosti takvom kritičkom pristupu im je pružila i Vlada svojim arbitrarnim, kontradiktornim i nedovoljno objašnjenim mjerama, kao i neadekvatnim politikama kompenzacije. No, to ih ne lišava odgovornosti za društveno sljepilo pri iznošenju svojih stavova i zahtjeva. U tom je kontekstu najindikativniji već spomenuti naslov koji zapravo sadrži rečenicu koju je izgovorio čelnik Glasa poduzetnika Hrvoje Bujas i tako iznova promiješao karte u klasnoj borbi. U nastavku je dodao da bi poduzetnici za razliku od sindikalista u svojim prosvjedima trebali biti kreativniji i proaktivniji. Živimo, dakle, u vremenima u kojoj je (sitna) buržoazija postala prosvjedna konkurencija sindikalnom pokretu i iz toga se mogu izvući poneke zanimljive opservacije.
Bujasova opaska podrazumijeva da sindikalisti (cilja na one u javnom sektoru) ne znaju raditi svoj posao – da nisu dovoljno poduzetni. Pritom je teško razlučiti smatra li čelnika UGP-a da bi “uhljebi” u javnom sektoru zasluživali i veću plaću i sigurnije radno mjesto da su im sindikalni predstavnici kreativniji ili misli da ionako ne mogu biti kreativni jer su zaposleni u javnom sektoru pa moraju imati još manje plaće i nesigurnije radno mjesto. Također, Bujas zaboravlja da sindikalizam nije posao koji previše ovisi o kreativnosti. Najkreativniji potez je odavno smišljen – a to je štrajk. A nije naodmet ni priupitati kako bi Glas poduzetnika reagirao kad bi se radnici i sindikati kreativnije ponašali u privatnom sektoru. Bi li bi im i onda pokazivali kako se to zapravo radi? Ili bi im samo poručili da tako ugrožavaju slobodno tržište i ekonomski opstanak?
Sve slabiji društveni i politički utjecaj sindikalnog pokreta i jest razlog zašto poduzetnici sebe mogu zamišljati u ulozi većih sindikalista od sindikalista. I zašto je riječ “poduzetnost” postala dominantni alat u tumačenja svijeta. U bilo čemu možete uspjeti ako ste poduzetni – i u kapitalizmu i u sindikalizmu i u sportu i u glazbi. Samo u društvu u kojem je karakterna crta pojedinca osnova objašnjavanja svijeta može “kava za van” biti središnji društveni problem, a poduzetnici izigravati sindikalni pokret.