Spora i otežana vakcinacija, neizvjesnost oko novih sojeva virusa – sve su to problemi koji čine pomalo izlišnima projekcije o kraju pandemije. Sa sigurnošću se može reći jedino da će taj kraj trajati i da će biti “neravnomjerno raspoređen”. No, bez obzira na jalovost prognoziranja, relativno pouzdano možemo znati kakvi će nas problemi dočekati na tom kraju. Pogotovo oni ekonomski.
Pa tako znamo da nam predstoji prilično neizvjesno “čišćenje terena” na tržištu. Uobičajena krizna dinamika predviđa da do snažnijeg rasta bankrota kompanija krene otprilike drugi ili treći kvartal nakon što je zabilježen početak pada BDP-a. Međutim, ekonomska kriza uzrokovana pandemijom pokazuje potpuno suprotan trend. Analitičari iz Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) su istraživali situaciju u 13 razvijenih ekonomija svijeta i uvidjeli da je broj bankrota u 2020. godini zapravo u padu. Nije teško zaključiti što stoji iza tog neobičnog trenda. Države su uskočile s različitim oblicima kompenzacija i naknada koje su kompanije održale na životu te sačuvale radna mjesta.
Nema spora da su te mjere bile nužne, prvenstveno zbog osnovnih egzistencijalnih razloga, ali pitanje je koliko su ostali skriveni razmjeri štete i koliko bi kompanija propalo da nije bilo pandemije. Poznato je da je i prethodna kriza ostavila iza sebe veći broj zombi kompanija. O tom smo fenomenu već pisali na stranicama Biltena i okvirno ih možemo definirati kao one čija dobit prije oporezivanja nije dovoljna za pokrivanje troškova kamata. Održavanje tih kompanija na životu bio je prije svega učinak politika centralnih banaka i jeftinog zaduživanja. U globalnoj financijskoj štampi se često pisalo o tom problemu i blokiranju ulaska “zdravih” kompanija na tržište. Drugim riječima, izostao je proces “kreativne destrukcije”, ali barem su politički ublaženi učinci nezaposlenosti.
Sad nas, po svemu sudeći, čeka još izazovnija situacija. Ne samo da nas je dočekao veliki broj zombi kompanija već im je broj višestruko narastao. Nagli prekid transferiranja državnih naknada i kompenzacija poslužit će vjerojatno kao prvi forenzički korak nakon kojeg će se moći otkriti razmjeri problema. Može se već sada pretpostaviti da će razmjeri biti toliki da ne možemo govoriti o nekom linearnom i snažnom oporavku koji slijedi. Pogotovo u kontekstu u kojem su različiti sektori različito pogođeni. Već se može naslutiti po brojkama iz zadnjeg kvartala 2020. godine da ćemo svjedočiti značajnom ulasku novih kompanija na tržište, ali prema procjenama analitičari njihova apsorpcijska snaga neće biti dovoljna da primi radnu snagu koja će ostati bez posla nakon odgođenih bankrota.
Kriza je, dakle, neobična, ali krajnji ishodi neće previše odudarati od onih prethodnih samo će biti nešto drukčije raspoređeni. Ovakvo stanje na tržištu je sigurno neodrživo, ali prostora ima i za lijeve politike. One bi prije svega trebala biti usmjerene na one koji trpe i koji će pretrpjeti najgore posljedice krize, kao i na socijalizaciju investiranja. A ta socijalizacija znači uvođenje dodatnih investicijskih kriterija pored profitabilnosti.