Osnovan je prvi sindikat učitelja/ica joge u Ujedinjenom Kraljevstvu, kao ogranak Sindikata nezavisnih radnika Velike Britanije (Independent Workers Union of Great Britain) koji okuplja prekarne radnike – uglavnom slabo plaćene migrantske radnike poput čistačica i zaštitara i platformske radnike/ice poput dostavljača i vozača. Ovaj sindikat je drugi sindikat učitelja joge na svijetu (prvi je Unionize Yoga u New Yorku). Iako profesija učitelja/ice joge ima glamurozniji imidž u odnosu na druge platformske radnike, učitelji joge imaju iznimno niske plaće i rade u nesigurnim uvjetima, zbog čega su odlučili krenuti stopama drugih prekarnih radnika poput vozača za Uber i dostavljača hrane koji su tražili svoja radnička prava i bolje plaće putem sindikalnog organiziranja i sudskih tužbi. Osnivanje sindikata učitelja joge vremenski se poklopilo s iščekivanjem odluke Vrhovnog suda u pogledu vozača Ubera koja bi mogla drastično promijeniti prava radnika u “gig ekonomiji”, odnosno odrediti da platformski radnici pravo na minimalnu plaću i regres.
Nova grana britanskog Sindikata nezavisnih radnika (IWGB) otvorena je svim učiteljima joge u Ujedinjenom Kraljevstvu, čiji broj se procjenjuje na 10.000, uz slogan da nije “nejogijski” zahtijevati bolju plaću. Joga studiji i teretane obično plaćaju učitelje joge između 10 i 20 funti po satu, a s obzirom na vrijeme potrebno za pripremu satova, putovanja između joga studija (jer većina učitelja/ica radi honorarno za više poslodavaca) i fizičkog napora koji ograničavaju dnevni broj održanih satova, brojni učitelji/ice zarađuju manje od 9,50 funti po satu, odnosno manje od minimalne neto plaće. Sindikat zahtijeva minimalnu satnicu od 10,85 funti i pravo na plaćeni godišnji odmor. Sindikat također najavljuje da će provoditi kampanju protiv seksualnog uznemiravanja i bullyinga koje mnogi učitelji/ce joge doživljavaju na radnom mjestu.
Prema istraživanju koje je proveo britanski sindikat među svojim članovima, 60% njih je i prije izbijanja pandemije ostvarivalo prihode koji su niži od iznosa minimalne satnice. Od izbijanja pandemije, neki su počeli održavati online satove joge, a neki su počeli raditi druge poslove. Dodatni problem za samozaposlene učitelje/ice joge u trenutnim okolnostima je i to da ne ostvaruju pravo na financijsku pomoć za očuvanje radnih mjesta, izjavio je Simran Uppal, učitelj joge i tajnik novog sindikata.
Iako je pandemija korona virusa pogodila ovu industriju zbog zatvaranja joga studija i teretana u lockdownu, prije izbijanja pandemije ona je ostvarivala velike prihode. Na primjer, Triyoga, londonski lanac joga studija, u 2019. godini ostvario je ukupni dobitak od 8 milijuna funti. Pure Gym, najveći lanac teretana u Ujedinjenom Kraljevstvu koji zapošljava i učitelje joge, u istoj godini ostvario je prihod od 30 milijuna funti. Rast ove industrije vidljiv je i u sve većem broju učitelja/ica joge – broj ljudi zaposlenih u “joga industriji” povećao se za 12% između 2012. i 2020. u Ujedinjenom Kraljevstvu, kao i u brojnim drugim zapadnim državama, prema istraživanju koje je provela organizacija Ibisworld.
Simran Uppal, tajnik novog sindikata, izjavio je: “Slika učiteljica joge koje blaženog izraza lica lebde svijetom u velikom je neskladu sa stvarnosti njihovih života u kojima ne mogu zaraditi dovoljno novaca da plate stanarinu. Globalna industrija joge teška je 60 bilijuna funti, ali većina učitelja/ica joge koje poznajem jedva preživljavaju s vrlo niskim plaćama. Većina novca odlazi studijima koji prodaju zelene sokove po 8 funti dok učitelji/ce joge trčkaraju uokolo potplaćeni.”