Nakon nedjeljnih izbora na Kosovu, stranka Vetevendosje (Samoodređenje) dobila je priliku pokazati jesu li neke dublje društvene, političke i ekonomske promjene u regiji moguće. Artan Sadiku analizira političku strategiju pomoću koje se Vetevendosje uspio od aktivističkog pokreta pretvoriti u vodeću političku stranku s gotovo 50 posto podrške.
Pobjeda pokreta Vetevendosje (Samoodređenje) na kosovskim izborima u nedjelju predstavlja važnu političku promjenu u regiji. Međutim, ova promjena i dalje je uvjetovana ponašanjem nove vlade s Albinom Kurtijem na čelu. S jedne strane, ako vlada održi svoja ekonomska obećanja, bit će uveden novi političko-ekonomski mentalitet koji nije postojao u regiji sve od raspada Jugoslavije. To će podrazumijevati povratak velike uloge države u gospodarstvu kroz investicije u radno intenzivne industrije, potpore državnim poduzećima kroz suvereni fond bogatstva, pomaganje malim i srednjim poduzećima kroz Banku za razvoj Kosova, i usmjeravanje obrazovnog sustava prema potrebama tržišta rada. S druge strane, ukoliko vlada nastavi svoju dugotrajnu misiju ujedinjenja Kosova i Albanije, uzburkat će nacionalističke tendencije i razmirice koje bi mogle izazvati tenzije izvan zemlje. Pored ova dva moguća scenarija koji se tek imaju odigrati, možemo analizirati političku strategiju koja je dovela aktivistički pokret na vrh političke moći na Kosovu.
Otkako se Vetevendosje transformirao iz aktivističkog pokreta u političku stranku i po prvi put sudjelovao na parlamentarnim izborima 2011., identificirao se sa ciljevima borbe protiv korupcije, otpora privatizaciji, podrške socijalnoj državi i prekida pregovora sa Srbijom. Tek se u posljednje tri godine stranka ideološki profilirala kao socijaldemokratska, iako su mnoge od njezinih političkih pozicija radikalnije od socijaldemokratskih stranaka u regiji i Europi s kojima sudjeluje u Socijalističkoj Internacionali. Ono što je pokret Vetevendosje pretvorilo u najjaču političku stranku u regiji je njegova strategija. S gotovo 50 posto podrške koju je dobio na izborima u nedjelju, Vetevendosje pokazuje kako kombinacija političke militantnosti unutar partijskih redova i jake populističke retorike u javnom diskursu može stvoriti radikalni otklon od uhodanog političkog života u maloj državi na Balkanu.
Mudri manevar
Nakon izbora 2019., kada je Vetevendosje postao najveća politička stranka na Kosovu s 26 posto glasova, formirao je koalicijsku vladu koju je namjerno raskinuo nakon samo 50 dana. Cilj tog poteza bilo je predstaviti se kao stranku koja ne može tolerirati podjelu moći sa starom, korumpiranom gardom. Taj je potez prikazao stranku i njenog vođu Albina Kurtija kao one koji ne žele zadržati vlast pod svaku cijenu, nego žele raditi u korist naroda, ali nemaju moć koja je za to potrebna. Vetevendosje je stalno zahtijevao prijevremene izbore, znajući da će ta strategija upaliti. Prijevremeni izbori su raspisani zbog nestabilne većine u vladi do koje je dovelo ilegalno glasanje jednog zastupnika, a nedjeljni izbori su pokazali da je strategija uistinu bila uspješna.
Uspjeh strategije Vetevendosjea nije samo posljedica ovog mudrog manevra, nego i kombinacije drugih populističkih mjera koje su stvorile snažnu pozitivnu društvenu reakciju. Lideri Vetevendosjea su nedjeljne izbore predstavili kao povijesnu priliku i povijesni događaj koji će sve promijeniti za narod Kosova. Čak i prije izborne kampanje retorika stranke bila je popraćena grandioznim narativima, a izbori su predstavljeni kao referendum o budućnosti Kosova. Nakon što su saznali rezultate izbora, u stranci su počeli koristiti izraz “referendum” kako bi rezultat mogli interpretirati kao veliku, povijesnu odluku građana Kosova, dok su o prethodna četiri izborna ciklusa u kojima je stranka sudjelovala govorili kao o običnim izborima.
Budući da je mobilizirala načitano članstvo i osigurala podršku intelektualaca, stranka je s lakoćom izrodila oblik populizma koji je kombinirao lijeve ekonomske prijedloge s nacionalističkom retorikom. Iako je u posljednje vrijeme pitanje ujedinjenja s Albanijom polako počelo padati na listi političkih prioriteta stranke, činjenica je da je godinama to pitanje bilo jedno od istaknutijih aspekata pokreta Vetevendosje, što je utjecalo i na birače. Tako je Vetevendosje uspio smanjiti nacionalistički naboj i postati prihvatljivijim međunarodnoj zajedici koja ima važnu ulogu na Kosovu, ali je istovremeno ostao i nacionalističkom opcijom za birače. Odbacivanje kritike i lijepljenje etiketa dugo je bio uobičajeni model ponašanja članova Vetevendosjea. Identificirajući se s “albanskim nacionalnim pitanjem”, članovi Vetevendosjea godinama su svaku kritiku upućenu stranci tumačili kao protivljenje ujedinjenju s Albanijom i etiketirali takve kritičare kao izdajnike.
Stvarna alternativa
Jasna politička retorika nepotkupljivosti i borbe protiv korupcije pridonijela je tome da birači počnu gledati na Vetevendosje kao stvarnu alternativu na Kosovu kojoj se može dati legitimitet da vlada. Ovo je jedinstven primjer u regiji, jer iako postoje druge političke stranke koje su osnovali mladi ljudi i bivši aktivisti, nijedna od njih nije uspjela biti prepoznata među biračima kao stvarna alternativa aktualnoj vlasti. Ova promjena u političkoj areni Kosova već je rezultirala ostavkama vođa drugih političkih stranaka, i označava definitivnu promjeru u konfiguraciji političke klase u državi. To je promjena od koje su druge države regije, čini se, još uvijek dosta daleko.
Nagle i brze promjene političkih preferencija na Kosovu govore o politički svjesnom stanovništvu koje može raskinuti s tradicionalnim elitama i povjeriti svoju budućnost novim figurama. S obzirom na klijentelističku političko-društvenu organizaciju društava na Balkanu, promjena na Kosovu također govori o hrabrosti birača da se oslobode lanaca prisile i ucjene onih koji su na vlasti. Iako će Vetevendosje morati osigurati dodatne glasove – od odbjeglih zastupnika drugih stranaka i/ili postizanjem dogovora sa Srpskom listom – svakako će imati šansu da pokaže jesu li neke dublje društveno-političke i ekonomske promjene moguće u kontekstu trenutnog stanja u regiji, kao i unutar neoliberalnog tržišta. A da nam potencijalni neuspjeh ne bi bio preveliko razočaranje pripremilo nas je iskustvo naših susjeda s vladom SYRIZA-e.
S engleskog prevela Dora Levačić