Hrvatska spada u skupinu od tri europske zemlje s najvećim kumulativnim udjelom šteta od ekstremnih vremenskih i klimatskih događaja u odnosu na bruto nacionalni proizvod, podaci su Europske agencije za okoliš (EEA). Kako stoji u Strategiji prilagodbe klimatskim promjenama glavni očekivani utjecaji klimatskih promjena u sektoru poljoprivrede su promjena vegetacijskog razdoblja ratarskih kultura s naglaskom na žitarice i uljarice (npr. kukuruz, šećerna repa, soja itd.), niži prinosi svih kultura i veća potreba za vodom. Tu su potom i duži vegetacijski period koji će omogućiti uzgoj nekih novih sorti i hibrida, dok će učestalije poplave i stagnacija površinske vode smanjiti ili posve uništiti prinose.
Prema nekim predviđanjima poljoprivreda je sektor koji će pretrpjeti najveće štete od posljedica klimatskih promjena. Očekuje se da će se zbog klimatskih promjena do 2050. godine prinos trenutnih poljoprivrednih kultura u Republici Hrvatskoj smanjiti za 3 – 8 posto.
“Sve dulja i češća sušna razdoblja, olujni vjetar, poplave, tuča, požari, kao i sve veća ugroženost poljoprivrednih kultura od toplinskog stresa tijekom posljednjih desetljeća, posebice u Dalmaciji, jasan su signal, prije svega voćarima, maslinarima i vinogradarima, da počnu s provedbom mjera prilagodbe klimatskim promjenama”, savjetuju autori Strategije. Suša u ljetnim mjesecima bila je u razdoblju od 1980. – 2014. godine najveći pojedinačni uzrok šteta koje hrvatskoj poljoprivredi nanosi klimatska varijabilnost, dok je u razdoblju od 2013. – 2016. godine prouzrokovala štetu od ukupno 3 milijarde kuna, što je jednako 43 posto izravnih potpora isplaćenih za poljoprivredu u istom razdoblju.
“Računa se da su ti gubici u razdoblju od 1980. do 2013. godine iznosili oko 2 milijarde i 250 milijuna eura, odnosno u prosjeku oko 68 milijuna eura godišnje. Iznos ukupno prijavljenih šteta za razdoblje od 2013. godine do 2018. godine, odnosno kroz 6 godina iznosili su oko 1.8 milijarde eura, odnosno oko 295 milijuna eura godišnje”, navodi se u Strategiji. “Iznimni gubici su značajno porasli u 2014. i 2015. godini (2 milijarde i 830 milijuna eura). Pojedini gospodarski sektori bili su u tom razdoblju značajnije pogođeni. Prema nekim procjenama između 2000. i 2007. godine ekstremni vremenski uvjeti nanijeli su poljoprivrednom sektoru štetu od 173 milijuna eura, dok je suša 2003. godine prouzročila štetu između 63 i 96 milijuna eura energetskom sektoru”. Procjenjuje se, također, da je u kolovozu 2003. godine “stopa smrtnosti bila za 4 posto viša uslijed toplinskog udara. U tu analizu nisu uključeni gubici ljudskih života, kulturnog nasljeđa i usluga ekosustava te se tek razvija odgovarajuća metodologija za cjelovitu procjenu utjecaja klimatskih promjena”.
Budući da je samo udio poljoprivrede i turizma u ukupnom BDP-u u 2018. godini iznosio jednu četvrtine ukupnog BDP-a, nije teško utvrditi stupanj izloženosti Hrvatske na klimatske promjene. Također se naglašava kako će “trošak ulaganja u mjere prilagodbe klimatskim promjenama danas, smanjiti trošak saniranja mogućih šteta u budućnosti.” Bez pojačanih ulaganja neće se moći postići zadovoljavajući postotak površina pod navodnjavanjem i proizvodnjom u zatvorenom, kao ni značajnije podići razinu organske tvari u tlu što će, u odnosu na postojeće stanje, rezultirati smanjenjem poljoprivredne proizvodnje.
Vidljive promjene na voću i povrću
Uočeno je da klimatske promjene već utječu na fenološke faze voćnih i povrtnih kultura (npr. jabuka, vinove loze, masline i kukuruza), a poglavito u pojedinim regijama Hrvatske (Slavonija i Dalmacija), tako da vegetacijsko razdoblje počinje ranije, traje kraće, ali u konačnici dolazi do pada prinosa. Manjak vode u tlu (suša) i povišene temperature zraka u nadolazećem periodu bit će dva ključna problema u borbi poljoprivrede s klimatskim promjenama. No, u sektoru poljoprivrede klimatske promjene imat će i neke pozitivne učinke poput omogućavanja uzgoja nekih novih kultura i sorti na područjima u kojima to do sada nije bilo moguće.
No, mjere na koje Hrvatska stavlja najviše naglaska, nisu u prošlosti provedene baš uspješno. Na primjer navodnjavanje koje će obuhvatiti razmjerno malo površina. Uspostava sustava navodnjavanja je izuzetno skupa i neisplativa mjera prilagodbe za većinu poljoprivrednih kultura. Prosječna cijena izgradnje deset sustava javnog navodnjavanja u okviru NAPNAV-a (Nacionalnog projekta navodnjavanja i gospodarenja poljoprivrednim zemljištem i vodama) iznosila je 66.724 kn po hektaru – bez troška uspostave sustava navodnjavanja na samim parcelama, navodi se u Izvještaju o procijenjenim mjerama prilagodbe u ranjivim sektorima koji ocjenjuje Strategiju prilagodbe. Autori izvještaja naglašavaju kako je u deset godina provedbe NAPNAV-a, navodnjavanje omogućeno na svega 13.000 ha (ili manje, iz izvješća nije sasvim jasno). No, budući da poljoprivrednici sami moraju financirati uspostavu sustava navodnjavanja na svojim parcelama, u stvarnosti se navodnjava samo manji dio ove površine. K tome, predviđeno povećanje površina navodnjavanog poljoprivrednog zemljišta u 2019., u odnosu na površinu iz 2016., je svega 10 posto, što je u smislu ukupno navodnjavanih hektara gotovo beznačajno imamo li u vidu da se u Hrvatskoj navodnjava svega oko 1,1 posto poljoprivrednog zemljišta. Čak i kada bi u razdoblju od 2019.–2040., NAPNAV značajnije zaživio (što je krajnje upitno imajući u vidu njegove visoke troškove), Republika Hrvatska bi u 2040. godini imala svega nekoliko postotaka poljoprivrednog zemljišta pod sustavom
navodnjavanja.
Ukratko, problem u hrvatskom planu prilagodbe na klimatske promjene je prije svega neučinkovitost većine propisanih mjera. Druga najvažnija mjera, osim navodnjavanja je program regionalnog i ruralnog razvoja, čiji se do sad implementirani rezultati još uvijek ne vide, štoviše, cijela Slavonija, nekada poznata po uzgoju šećerne repe, upravo je izgubila pretposljednju šećeranu, pa Hrvatska trenutno ima još samo jednu funkcionalnu šećeranu. Istovremeno, poljoprivrednici se dižu na noge zbog novog Zakona o sjemenu koji ograničava upotrebu tradicionalnog sjemena u komercijalne svrhe. S obzirom na klimatske promjene, moguće reakcije svrstane su u literaturi u dva tipa djelovanja: takozvani „BAU“ odnosno business as usual, i s druge strane klimatsko djelovanje. Po BAU scenariju, ako se ništa ne poduzme, osim onoga što će se provoditi inercijom po odlukama EU, situacija vodi u gore opisanu katastrofu. No, problem kako ga ovdje iščitavamo primarno leži u tome što ni mjere za klimatsko djelovanje nemaju adekvatan učinak. Štoviše, krenuti s ulaganjima u znanstvena istraživanja 2021. godine je zaista kasno, pogotovo s obzirom na podatke da ni mjere koje se provode već 15 godina, poput navodnjavanja, zapravo ne daju rezultate. U lokalnoj politici, dakle i mjere sanacije klime su razlog za oglašavanje uzbune jer zasad i nisu nešto uspješne.