Ionako poražavajuće prolazno vrijeme u cijepljenju populacije širom Europe proteklih je dana dodatno ugrozila zabrinutost oko nuspojava koje navodno izaziva cjepivo AstraZeneca. Prve znakove skepse prema navedenom cjepivu iskazala je Njemačka još prije nekoliko tjedana najavivši da njime neće cijepiti građane starije od 65 godina. No, ubrzo je veliki broj zemalja članica Europske unije privremeno obustavio cijepljenje Astrazenecom dok se ne ispitaju slučajevi smrti i ozbiljnijih zdravstvenih smetnji koji su uslijedili kod nekih pacijenata netom nakon cijepljenja.
Rastu panike definitivno su pridonijeli i mediji koji su potencijalne probleme u stjecanju imuniteta koje je javno dobro perfidno iskoristili kao potencijal za dodatnu zaradu, bez razmišljanja o posljedicama. Tako je, na primjer, Jutarnji list u subotu izašao sa sugestivno crnom naslovnicom na kojoj je pisalo “Umrla nakon AstraZenece”. Takvo krajnje ljigavo i opasno švercanje kronologije pod kauzalitet nije natjeralo nikoga iz nadležnih institucija da barem preispita odgovornost vlasnika i urednika po pitanju eventualnog ugrožavanja javnog zdravlja. Nikakva “sloboda mišljenja” ili “sloboda izražavanja” tu ne mogu imati prioritet osim ako nisu znanstveno relevantne studije.
Što se pak tiče znanstvenih reakcija na nuspojave, one su mahom drukčije od medijskih ili političkih. Bilo da se radi o pojedinačnim znanstvenicima, onima u Europskoj agenciji za lijekove (EMA) ili zaposlenicima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO). Oni redom ističu da uglavnom nisu zasigurno utvrđeni kauzaliteti između cijepljenja AstraZenecom i kobnih nuspojava, među kojima dominiraju krvni ugrušci i trombocitopenija, te da broj takvih slučajeva u postocima ne odudara od broja u ukupnoj necijepljenoj populaciji. Također, ističu da brojni drugi lijekovi imaju slične postotke kad su posrijedi različite nuspojave. Međutim, znanstvenici imaju tu “privilegiju” da se u argumentaciji svojih tvrdnji ne moraju baviti ostalim faktorima, poput političke panike ili loše organizacije cijepljenja.
Drugim riječima, da se utvrdi makar i pokoji slučaj izravne uzročno-posljedične veze između cijepljenja i kobnih ishoda, znanstvena procjena rizika u prilog cijepljenju neće biti ugrožena. Pogotovo ako se uzmu u obzir sve kobne posljedice zaraze korona virusom. Međutim, političari moraju skrbiti i o drugim društvenim izazovima. Pored uobičajenih antivakserskih tendencija, tu je i politička konkurencija koja se neće ustezati oko prozivanja i pripisivanja eventualne odgovornosti za smrt. Sarah Boseley, urednica zdravstva u Guardianu, ističe da je neuspjeh masovne vakcinacije širom Europe omogućio političkim liderima da autoritativno nastupe u slučaju AstroZenece. Naime, ionako ne cijepe dovoljno pa privremena obustava cijepljenja AstraZenecom u kontekstu u kojem je najavljena smanjena isporuka nije prevelika šteta, a mogu se iskazati kao navodni zaštitnici narodnog zdravlja. Ali kako onda protumačiti slučaj Hrvatske koja se nalaze na europskom začelju po stopi vakcinacije, a zasad ne razmišlja o obustavi cijepljenja spornim cjepivom? Pored toga što se cijeli niz stručnjaka slaže s procjenama EMA-e i WHO-a, čini se da je Andrej Plenković procijenio da bi dodatno usporavanje cijepljenja više ugrozilo njegovu reputaciju pandemijskog lidera nego što bi ga obustava učinila skrbnikom za zdravlje ljudi.
Istraživanja se i dalje provode, kako situacija i nalaže, ali sve relevantne znanstvene institucije tvrde da na ukupnoj razini koristi od spornog cjepiva nadmašuju rizike. Međutim, politika nema tu “privilegiju” hladne procjene ili nema hrabrosti za nju, a mediji im situaciju svakako otežavaju tako da od svake potencijalne nuspojave pletu priču o smaku svijeta na kojem će dobro zaraditi.