Taman otprilike prije godinu dana društvenim mrežama je počela kružiti fotografija jednog od najupečatljivijih pandemijskih grafita: “Romantizacija karantene je klasna privilegija”. Pouka grafita je prilično jasna – ekonomija počiva na društvenoj podjeli rada i da bi svi oni u izolaciji mogli “normalno” živjeti, netko mora izaći iz kuće i raditi. Proizvoditi hranu i različite potrebne uređaje te ih skladištiti i dostavljati do onih koji ne izlaze iz kuće. Kao što je dobro poznato, na takvim okolnostima je prilično profitirao Amazon. Međutim, razlog rasta prometa i profita nisu samo promijenjene društvene okolnosti već i snažan pritisak na radnike te kompanije koji se iscrpljuju, rade prekovremene sate, riskiraju živote, a sve to bez ozbiljnijeg sudjelovanja u podjeli zarade.
Nije trebalo dugo čekati na radničke odgovore širom svijeta. Pritom odgovori variraju s obzirom na različite stupnjeve radničke organiziranosti. Amazonovi radnici u Alabami već se tjednima bore tek da osnuju sindikat, a u čemu ih kompanija brutalno sabotira, štiteći valjda tako mit o genijalnosti Jeffa Bezosa. U Europi je priča nešto drukčija i odgovor se događa kroz postojeće sindikalne strukture. Različiti oblici pobuna protiv radnih uvjeta zabilježeni su u Francuskoj i Njemačkoj, a vrhunac je bio jučerašnji nacionalni štrajk u Italiji. Prema procjenama sindikata, 40.000 radnika radi u opskrbnim lancima Amazona u toj zemlji, od čega je 9.500 izravnih zaposlenika samog Amazona, a ostatak čine radnici zaposleni u partnerskim poduzećima koji mahom obavljaju dostavni rad.
Štrajk su organizirali sindikati (FILT CGIL, FIT CISL i Uiltrasporti) nakon propalih pregovora s udruženjem poslodavaca Assoespressi koje predstavlja dostavne i slične kompanije. U pregovorima se (zasad) uopće nije tražilo povećanje plaća već humaniji radni uvjeti, bolja organizacija smjena, kraće radno vrijeme i niži rizici pri samom radu. Radnici tvrde da im rad diktiraju algoritmi koji ne “razumiju” promet u gradovima niti osnovne životne potrebe radnika. Također, određene situacije (traženje parkinga, ljudi kojima treba biti dostavljen paket nisu doma) prisiljavaju radnike na kasnije brže i rizične vožnje kako bi izbjegli kazne zbog nepoštivanja zadatog rasporeda. Muk poslodavaca na njihove zahtjeve natjerao ih je na štrajk.
Što se pak tiče radničkog odaziva i uspješnosti samog štrajka, brojke variraju ovisno o tome tko ih plasira. Prema procjenama sindikata, svoje radne obveze jučer je preskočilo oko 75% radnika od njih 40.000 ukupno. Glasnogovornica Amazona se pak okušala u žanru policijske procjene broja prosvjednika te javnosti poručila da je štrajkalo manje od 10% zaposlenika samog Amazona i oko 20% ostalih radnika. Također, predstavnici Amazona, poput direktora komunikacija za Europu, Bliski istok i Afriku, Stuarta Jacksona, smatraju da razlozi za štrajk zapravo ne postoje, da radnici rade u sigurnom i modernom okruženju, da su plaće odlične i da postoje velike prilike za karijerni razvoj. Teško je procijeniti što je karijerni razvoj dostavljača, ali žargon je žargon. Sličnih je stavova i Mariangela Marseglia, direktorica Amazona u Italiji koja je poslala pismo javnosti nakon što su sindikati zatražili jednodnevni bojkot Amazona. Ona je dodala i da je radno okruženje “inkluzivno”, što valjda znači da zapošljavaju ljude različitih rasa, ali očito ne i klasa. Kao i da su plaće “konkurentne”, što bi valjda trebala biti utjeha ekonomske teorije onima koji nisu zadovoljni svojim primanjima.
Što se tiče daljnjeg razvoja događaja, sindikati su najavili nove štrajkove ako im se ne ispune zahtjevi. Valja napomenuti da je štrajk obilježila i internacionalna solidarnost, vidljiva u transparentu: “Od Piacenze do Alabame jedan veliki sindikat”. Rijetko posljednjih desetljeća svjedočimo internacionalizaciji radničkog pokreta, a u njoj se krije jedina nada da ovaj svijet učinimo boljim mjestom za život. Zato izražavamo podršku svim radnicima Amazona diljem svijeta koji se bore za bolje radne uvjete i čine lokdaune i izolacije podnošljivijima.