Mjere uvedene protiv širenja korona virusa povećale su nejednakost između žena i muškaraca, između ostalog i po pitanju obavljanja kućanskog rada i brige o djeci, pokazala su brojna istraživanja. Izvan pandemijskih okolnosti, u parovima u kojima oba partnera rade od kuće žene i po nekoliko sati tjedno više brinu o djeci u usporedbi sa ženama koje ne rade od kuće, dok rad od kuće ne utječe na sličan način na muškarce. Dosad provedena istraživanja su pokazala da se takav obrazac dogodio i za vrijeme lockdowna, odnosno da su u tom razdoblju žene radile više kućanskih poslova i više brinule o djeci od muškaraca, neovisno o tome jesu li one i njihovi partneri bili (ne)zaposleni. Jedinu iznimku, u kojoj su muškarci povećali opseg kućanskog rada i brige o djeci, predstavljaju oni parovi u kojima su samo muškarci radili od kuće, dok su žene nastavile odlaziti na posao.
Novo istraživanje provedeno u Velikoj Britaniji daje detaljniju sliku o raspodjeli kućanskih poslova i brige o djeci u heteroseksualnim parovima, ali i pokazuje da je povećani opseg brige o djeci, kao i nejednaka raspodjela brige o djeci, negativno utjecala na mentalno zdravlje roditelja, prvenstveno majki. Istraživanje je provedeno u travnju i svibnju 2020. na približno 30.000 ispitanika/ica, a rezultati pokazuju da su u razdoblju prvog lockdowna žene bile odgovorne za 64% kućanskih poslova i 63% brige o djeci. Konkretno, žene su u prosjeku provodile između 20,5 i 22,5 sati tjedno baveći se djecom i školovanjem djece od kuće, dok su muškarci na iste aktivnosti trošili oko 12 sati tjedno. Također, žene su u prosjeku provodile 15 sati tjedno obavljajući kućanske poslove, a muškarci ispod 10 sati tjedno. Da bi se prilagodili povećanom teretu brige o djeci, roditelji su mijenjali svoje radne rasporede (njih trećina) ili, nešto rjeđe, radili skraćeno radno vrijeme. Žene su se češće nego muškarci na taj način prilagođavale svoje poslove povećanoj potrebi za brigom o djeci.
Istraživanje je ustanovilo da su zaposleni roditelji koji su zbog brige o djeci mijenjali svoj način rada (radili skraćene radne sate ili mijenjali raspored) bili pod povećanim stresom, a to se u većoj mjeri odnosi na žene. Ovaj negativni učinak na mentalno zdravlje najizraženiji je kod samohranih majki i u onim parovima u kojima je samo jedan roditelj morao promijeniti svoj način rada. Muškarci su bili pod većim stresom samo u onim parovima u kojima su morali raditi skraćeno, dok njihove partnerice nisu. Međutim, to se događalo puno rjeđe od obrnute situacije, jer su žene puno više od muškaraca prilagođavale svoj način rada povećanoj potrebi za brigom o djeci dok vrtići i škole nisu radili. Među simptomima na koje su se u istraživanju požalile osobe pod povećanim stresom nalazi se osjećaj izolacije, manjak sna i osjećaj konstantne napetosti. Većina roditelja nije bila u mogućnosti raditi skraćene radne sate, pa su na druge načine nastojali uskladiti svoje poslove s brigom o djeci i školovanjem od kuće, poput rada kasno navečer, rano ujutro ili vikendom. Istraživanje pokazuje da je to dovelo do manjka sna i vremena za tjelovježbu, odmor i opuštanje, kao i do osjećaja usamljenosti i stresa zbog neuspješnog usklađivanja radnih i obiteljskih obaveza.