Novo istraživanje “Rodna pristranost u procjeni tuđe boli” pokazalo je da se odgovor muških i ženskih pacijenata na bol drugačije percipira. Kada su muški i ženski pacijenti izrazili istu razinu boli, promatrači su vidjeli bol žena kao manje intenzivnu i bili su skloniji preporučiti psihoterapiju umjesto lijekova, dok su bol muškaraca percipirali kao intenzivniju i bili su skloniji preporučiti lijekove nego psihoterapiju kao adekvatno liječenje.
Istraživanje se sastojalo od dva eksperimenta. U prvome su istraživači tražili od 50 sudionika da pogledaju snimke muških i ženskih pacijenata koji su patili od bolova u ramenu i izvodili pokrete koristeći svoja ozlijeđena i neozlijeđena ramena. Snimke su izabrane iz baze snimki stvarnih pacijenata s ozljedama ramena, a snimkama su pridružene i procjene samih pacijenata/ica o razini boli koju su osjećali prilikom izvođenja pokreta. Pored toga, izrazi lica pacijenata/ica analizirani su putem programa koji kodira izraze lica, kako bi dobili dodatnu objektivnu procjenu intenziteta boli pacijenata. Sudionici eksperimenta procjenjivali su količinu boli pacijenata i pacijentica na snimkama na skali od nula (“potpuno bez boli”) do 100 (“najgora zamisliva bol”). U drugom eksperimentu istraživači su ponovili prvi dio eksperimenta, ovog puta na 200 sudionika. Ovog puta sudionici su nakon gledanja snimki ispunjavali i upitnik koji mjeri rodne stereotipe povezane s osjetljivosti na bol, izdržljivost i izražavanje boli. Sudionici su procjenjivali i količinu lijekova i psihoterapije koja bi bila potrebna svakom pacijentu, i također su se izjasnili o tome za koji od ovih tretmana smatraju da bi bio učinkovitiji za svakog pacijenta/icu.
Istraživači su usporedili percepciju boli sudionika s dva stvarna pokazatelja boli – iskazima samih pacijenata i podacima o intenzitetu boli temeljenima na obradi izraza lica. Pokazalo se da su sudionici bol pacijentica percipirali kao manju od boli pacijenata koji su iskazali jednak intenzitet boli – i prema vlastitim iskazima i prema objektivnim pokazateljima boli dobivenima analizom izraza lica. Dodatne analize odgovora sudionika na anketni upitnik o rodnim stereotipima povezanima s boli pokazale su da je percepcija boli djelomično objašnjiva postojanjem rodnih stereotipa povezanih s boli. Jedna od autorica istraživanja, Elizabeth A. Reynolds Losin, objasnila je: “Ako postoji stereotip da žene više izražavaju bol od muškaraca, možda da u tome i ‘pretjeruju’, onda će postojati tendencija da se njihova bol podcjenjuje. Druga strana tog stereotipa jest da se patnja muškaraca doživljava kao stoička, pa kad muškarac pokaže jaku bol izrazom lica, promatrači/ce pomisle: ‘Mora da umire!’.” Štoviše, sudionici eksperimenta češće su smatrali da je za pacijentice psihoterapija učinkovitiji način liječenja od uzimanja lijekova, iako su iskazale jednaki intenzitet boli kao i muškarci. Istraživanje je također pokazalo da rod sudionika/ica eksperimenata nije utjecao na procjenu boli pacijenata i pacijentica – i muškarci i žene percipirali su bol žena kao manje intenzivnu.
Ideja za istraživanje ove teme putem eksperimenta temelji se na prethodnim istraživanjima koja su pokazala da se ženama rjeđe propisuju lijekovi nego muškarcima i da žene duže čekaju da uopće dobiju medicinski tretman za svoju bol, dok se na bol muških pacijenata promptnije reagira, rekla je Losin, i dodala da postoji opširna literatura koja upućuje na to da neki ljudi ne dobivaju adekvatan tretman za svoju bol zbog svojih demografskih obilježja. Druga istraživanja pokazuju da rodna pristranost u procjeni boli pacijenata ne zaobilazi ni osobe s medicinskim obrazovanjem, i da ta pristranost utječe na odluke o liječenju.