Rumunjska trenutno provodi zahtjevan projekt kojem je cilj proširiti veliki dio obale Crnog mora do 2023. godine. Taj projekt otkriva fascinantnu priču u kojoj se, usred rastuće klimatske krize, isprepliću povijest, priroda i društvo, a njezine detalje donosi Florin Poenaru.
Proširenje obale Crnog mora, koje je financirano novcem EU a provodi ga jedna nizozemska tvrtka, naporan je proces. Pijesak se izvlači iz mora kroz divovske cijevi koje vuku brodovi i učvršćuju ronioci, a prošlog vikenda dva su ronioca nažalost izgubila živote u nesreći dok su radili na jednoj dionici tog projekta. Prvi dio projekta započeo je 2015. proširenjem plaža u gradu Constanța. U trenutnoj, drugoj fazi još veća površina plaža proći će slično proširenje na sjeveru i jugu rumunjske obale Crnog mora. Ukupno će za proširenje obale biti potrebno oko 60 hektara pijeska po cijeni od jedne milijarde eura. Uz to, oko 5 kilometara brana na raznim lokacijama iznad i ispod mora štitit će obalu od erozije.
Glavni razlog za ovaj titanski poduhvat je erozija tla na rumunjskoj obali Crnog jezera koja predstavlja ogroman problem već gotovo stotinu godina, ali se situacija posebno pogoršala u posljednja četiri desetljeća. Neki su uzroci erozije tla prirodni i uglavnom se tiču krhkog nasipa koji more postepeno odnosi. Jedan od uzroka su i valovi – snažne oluje tipične za to područje stvaraju jače i više valove koji ispiru i odnose tlo. Istovremeno, razina mora neprekidno raste brzinom od 2 milimetra godišnje, pokazuju mjerenja koja se provode od 1933. Klimatske promjene ubrzat će taj rast i dovesti do još većih i destruktivnijih valova.
Nestanak obale
Drugi uzroci za eroziju tla su povijesne prirode i vezani su uz ishode socijalističkog developmentalizma. Izgradnja Hidroelektrane Đerdap I na Dunavu 1972., na granici između Srbije i Rumunjske, znatno je izmijenila količinu sedimenta i pijeska koju je Dunav donosio u more. Slično tome, izgradnja kanala Dunav-Crno more koji povezuje more između gradova Cernavoda i Constanța, a grana se i prema sjevernijem gradu Navodari, dodatno je narušio balans i ubrzao eroziju tla. U Navodariju je rumunjska socijalistička vlada sagradila i jedno od najvećih petrokemijskih postrojenja u socijalističkom svijetu. Zagađenje je uništilo morsku bioraznolikost i sedimente plaža. Razvoj infrastrukture za odmor na Crnom moru tijekom 1960-ih, posebno izgradnja modernističkih hotela, dodatno je pridonio smanjenju količine pijeska. Do 1980-ih situacija je postala dramatičnom; sjećam se da sam kao dijete gledao kako se valovi razbijaju o hotelske beach barove. Socijalističke vlasti odgovorile su postavljanjem brana u Y-obliku, poznatih pod nazivom stabilopozi. To je bio lokalni izum koji je trebao doskočiti problemu nestajanja plaža. Međutim, mjere su uvedene prekasno i nisu bile dovoljne.
Kolaps režima očekivano nije riješio nijedan od problema koje je stvorio, već je samo pogoršao stvari. Plaže su gentrificirane i novi građevinski boom proširio je početno područje odmora na gotovo cijelu pješčanu površinu između Navodarija i granice s Bugarskom na jugu – površina od gotovo 100 kvadratnih kilometara. Kako bi se napravilo mjesta za ležaljke na plaži, u tom procesu uklonjeno je drveće koje je fiksiralo pijesak. Zagađenje se također povećalo zbog masovnog turizma i manjka kontrole. Kako se obala eksploatirala za profit, tako je i nestajala. Proces nestanka plaža doveo je do prenapučenosti ljudima i zgradama, što je dodatno pogoršalo situaciju.
U gradu Constanta najjasnije se vidjelo koliko je situacija dramatična, gdje je postojala opasnost da se nasip uruši, a zajedno s njime i kvartovi izgrađeni na njemu 1990-ih i kasnije. Konačno, vlasti su 2015. uspjele pokrenuti i započele proces proširenja gradske obale.
Zbogom skupim suncobranima
Trenutna faza projekta postala je obavijena kontroverzom na neočekivan način. U procesu širenja obale otkriveni su dotad nepoznati arheološki ostaci, uključujući i ogromnu kolekciju rimskih novčića i grčkih brodova. Radovi su zaustavljeni nakon što je poznata antikorupcijska agencija DNA započela istragu kako bi se razjasnilo zbog čega to područje nije bilo pod zakonskom zaštitom. Neki kolekcionari već pretražuju taj dio plaže u nadi da će pronaći antikvitete.
Drugi skandal potekao je od vlasnika barova koji preplavljuju pješčane plaže. Oni su se požalili da su radovi na širenju obale zakopali njihove objekte u pijesak, zbog čega ih moraju uništiti i izgraditi nove na višem terenu, a k tome će izgubiti i pogled na more. Takvi barovi uglavnom se nalaze vrlo blizu mora, sa skupim ležaljkama nekoliko centimetara od valova, ali sada se situacija promijenila. Budući da većina novaca za projekt dolazi od EU, u skladu s pravilima Europske unije, na proširenoj obali ne smiju se održavati nikakve komercijalne aktivnosti . U osnovi, javnost može besplatno sjediti na novih 100 metara pijeska. Vlasnici beach barova unajmljuju prostor od državne agencije koja regulira prirodne vode i stvaraju profit tako što papreno naplaćuju pića i suncobrane. Sada će se polovica plaže, ona bliža moru, moći besplatno koristiti. Drveće koje raste na pješčanom tlu, koje je do kasnih 1980-ih pružalo sjenu i učvršćivalo tlo, također će biti vraćeno. Drveće i besplatna plaža mogli bi preoblikovati cijelu turističku industriju na Crnom moru i obuzdati trenutnu eksploataciju radi profita, a istovremeno i očuvati tlo od erozije.
Trenutno je nemoguće prosuditi hoće li projekt izvlačenja pijeska iz mora riješiti problem erozije tla. Klimatske promjene i rast razine mora, zajedno s jačim olujama, mogli bi poništiti pozitivne učinke. Međutim, na društvenom planu projekt već ostvaruje opipljive rezultate. On će barem djelomično dekomodificirati plaže i pokazati da je djelovanje države u javnom interesu još uvijek moguće. Mala je to prednost od takvog gigantskog pothvata, ali ipak je prednost. Ako država može pomaknuti more za 100 metara, možda može i popraviti zdravstvo, uložiti u škole i ne dozvoliti da ljudi gladuju.
S engleskog prevela Dora Levačić