Mjere očuvanja radnog mjesta i financijskih potpora poduzećima koje je uvela većina članica EU ublažilo je masovna otpuštanja u 2020. Iako u slučaju ekonomskih kriza stopa nezaposlenosti predstavlja glavni indikator pogoršanja situacije na tržištu rada, zbog prirode tekuće pandemije i uvedenih mjera, kretanje stope nezaposlenosti u EU daje vedriju, ali nepotpunu sliku. Dok se stopa nezaposlenosti u EU blago povećala u drugom kvartalu 2020. (sa 6,3% na 6,5%) i nešto izraženije u trećem kvartalu (na 7,1%), u zadnjem kvartalu se blago smanjila (6,9%).
Kako objašnjava Eurostat, dio nezaposlenih ljudi možda je zbog izbijanja pandemije prestao tražiti posao zbog smanjenih očekivanja, a dio nezaposlenih vrlo vjerojatno je tijekom lockdowna postao nedostupan za posao zbog drugih odgovornosti, poput obiteljskih. Takvi ljudi se više službeno ne smatraju nezaposlenima, već ekonomski neaktivnima. Podaci pokazuju da je broj takvih ljudi u EU porastao nakon izbijanja pandemije: dok ih je u posljednjem kvartalu 2019. bilo 3%, u prvom kvartalu 2020. bilo ih je 3,4%, a u drugom kvartalu 4,9%.
Osim broja ekonomski neaktivnog stanovništva, uvid u utjecaj pandemije na tržište rada daju i podaci o kretanju broju zaposlenih. U zadnjem kvartalu 2020. 72,6% ukupnog stanovništva EU u dobi od 20 do 64 godine (188,7 milijuna ljudi) bilo je zaposleno, u usporedbi sa 71,7% u drugom kvartalu 2020. i 73,2% u zadnjem kvartalu 2019. godine. Sve države članice EU osim Poljske, Luksemburga, Malte i Grčke zabilježile su pad stope zaposlenosti između zadnjeg kvartala 2019. i 2020., a najveći pad dogodio se u Španjolskoj, Estoniji i Litvi. Zaposlenost muškaraca smanjila se za 0,9 postotnih bodova, između zadnjeg kvartala 2019. i zadnjeg kvartala 2020. – sa 79,1% na 78,2%. Ženska zaposlenost pala je nešto manje, za 0,4 postotna boda – sa 67,4% na 67% u istom periodu. Iako te razlike nisu velike, zanimljivo je da je u EU prisutan suprotan trend od onoga iz brojnih drugih država poput Indije ili SAD-a, gdje su žene češće ostajale bez posla.
Jedan od indikatora smanjenja ekonomske aktivnosti uslijed pandemije predstavljaju i podaci o privremeno zaposlenima. Privremeni ugovori o radu činili su 10,6% ukupne zaposlenosti u EU u zadnjem kvartalu 2020., u usporedbi s 11,7% u zadnjem kvartalu 2019. godine. Trend privremenog zapošljavanja različit je za žene i muškarce – žene u većini europskih država imaju veći udio među privremeno zaposlenima nego muškarci. U drugom kvartalu 2020. udio privremeno zaposlenih u ukupnom broju zaposlenih smanjio se za 1,3 postotna boda u odnosu na prvi kvartal, nakon čega je uslijedio polagani oporavak u sljedeća dva kvartala. Međutim, stopa oporavka u zadnja dva kvartala 2020. bila je niža za privremeno zaposlene muškarce nego za žene. Iako se broj privremeno zaposlenih počeo povećavati u drugoj polovici 2020., broj privremeno zaposlenih je i dalje niži nego u 2019. godini – 1,1 postotni bod niži za muškarce i 0,9 pb za žene.
Dobne razlike u pogođenosti krizom još su izraženije: ljudi u dobi od 15 do 24 godine doživjeli su najveći pad zaposlenosti – sa 33,5% u zadnjem kvartalu 2019. na 30,5% u drugom kvartalu 2020.. Nakon toga je zaposlenost mladih blago porasla, ali i dalje ostala na visokih 31,3% u zadnja dva kvartala 2020. godine.