Čini se da smo prešli još jedan psihološki prag u pogledu optimizma spram sanacije klimatskih promjena. Postoji veći broj takvih pragova koje smo posljednjih deset godina ignorirali, a potom ih prelazili jednog po jednog. Prvi je bio važnost Kyoto sporazuma (prestao važiti 2012.), drugi je bilo rast globalnog zatopljenja iznad prosječnih dva stupnja Celzijusa godišnje. Treći je bio Pariški sporazum čije nas obaveze nisu zapravo ni na što obvezale, a četvrti je bio trenutak kad će tropske šume – tzv. pluća svijeta – prestati upijati više CO2 nego što će emitirati. I taj smo prag upravo prešli, makar u Brazilskom (najvećem) dijelu Amazone. Idući će biti onaj kada oceani prestanu skladištiti stakleničke plinove, no o tom po tom.
Prema članku skupine znanstvenika objavljenome prošloga tjedna u znanstvenom časopisu Nature, brazilski dio Amazonske šume (60 posto ukupne Amazone), tijekom posljednje dekade emitirao je više CO2 u atmosferu nego što ga je iz nje apsorbirao. Znanstvenici su uz pomoću satelitske tehnologije izračunali da je Amazona u posljednjih deset godina je emitirala čak 20 posto više CO2 nego što je upila: od 2010. do 2019., brazilski sliv Amazone ispustio je u atmosferu 16.6 milijardi tona CO2, dok je iz nje usisao samo 13,9 milijardi tona. Usporedbe radi, recimo da su emisije stakleničkih plinova tokom 2019. godine (prije korone) iznosile 40 milijardi tona. Biljke i tlo apsorbirale su 50 posto tih emisija, tokom posljednjih pola stoljeća, dok su oceani spremili još minimum 20 posto. Usput recimo da je Amazona toliko velika da su sve ostale svjetske tropske kišne šume zajedno, jednako velike koliko i Amazona.
Premda je gubitak sposobnosti šuma da skladište CO2 bio očekivan ishod klimatskog nemara, članak je izazvao zaprepaštenje struke i zainteresirane javnosti zbog toga što smo i u najokorjelijim i najkonzervativnijim procjenama smatrali da do toga trenutka imamo još dovoljno vremena – da okrenemo politike i uvjerimo političare u ozbiljnost situacije.
Sada se međutim pokazuje da smo zakasnili i na ovaj prag. Istovremeno, znanstvenici koji proučavaju otapanje ledenjaka na Antarktici, jedinom zemaljskom smrznutom kontinentu, zgražaju se nad novim podacima koji pokazuju da se ledenjak „od milja nazvan“ Ledenjak Sudnjeg dana kreće znatno brže od predviđanja. Radi se o najvećem svjetskom ledenjaku koji je samo svojim ledom u istom periodu doprinio ukupnom povećanju razine mora sa 4 posto. Usporedbe radi, kažimo da se u tom ledenjaku sada nalaze šupljine veličine polovice američkog Grand Canyona. Nova predviđanja pokazuju da se ubrzava i proces otapanja ovog ledenjaka.
Radimo li dovoljno?
No, dok je za zaustavljanje podizanja razine mora kasno, Amazona još uvijek nije postala nepovratno ugljično pozitivna. Znanstvenici teoretiziraju kako je cijela Amazona još uvijek “ok”, odnosno da još uvijek upija više CO2 nego što ga emitira. Studija je promatrala količinu apsorbiranog i uskladištenog CO2 prateći vremensku dimenziju rasta šume, i uspoređujući to sa količinom CO2 vraćenim u atmosferu tokom deforestacije (npr. požara i potpunog uništavanja) te devastacije (postupnog uništavanja). Studija je također pokazala da se krčenje šuma – požarima i sječom – povećalo gotovo četverostruko u 2019. godini u usporedbi s bilo kojom od dvije prethodne godine, s oko 1 milijun hektara (2,5 milijuna hektara) na 3,9 milijuna hektara (9,6 hektara).
Najzanimljiviji dio studije pokazuje da uzrok amazonske ugljične pozitivnosti nije primarno čista deforestacija – proces koji smo globalno pratili snimkama i fotografijama masovnih požara (slučajnih i namjernih) koji uništavaju staništa i brojne životinjske jedinke – već šumska degradacija, postupno krčenje šume radi poljoprivrede i sličnih ljudskih potreba. Situacija je u toliko opasna što se isti procesi događaju i u dijelovima Amazone koji leže u drugim zemljama. Krčenje se dakle ubrzava, a istovremeno suše postaju sve intenzivnije.
Tjedan dana prije objave članka u Natureu, Climate Change News objavio je tekst o privatnoj inicijativi triju zemalja – SAD, Velike Britanije i Norveške – kojom pokreću inicijativu za spas tropskih šuma vrijednu milijardu dolara koje planiraju prikupiti putem javnim i privatnim financijama koje bi doprinijele smanjenju krčenja šuma i samim time boljom sposobnošću šuma da i dalje upijaju CO2. Inicijativa je rezultat sastanka na američkom vrhu na temu klimatskih promjena. Plan je da se sredstva daju državama, provincijama i općinama koje štite svoje tropske šume od propadanja, ali ne one u kojima se događa krčenje. U izradi uvjeta financiranja, navodno će sudjelovati lokalna i autohtona zajednica. Neke od kompanija koje su iskazale spremnost za financiranje ovih klimatskih shema su navodno Amazon, Airbnb, Bayer, McKinsey, Nestlé i Unilever – sve redom kompanije najodgovornije za uništavanje Amazone. I iako je svaka zaštita šuma dobrodošla, ovdje treba postaviti pitanje da li ove firme ovim potezima zapravo kupuju amnestiju od krivičnog gonjenja za klimatske promjene, jer premda ideja krivičnog gonjenja još uvijek zvuči radikalno, s pogoršanjem situacije, doći će trenutak kada će kazneni progon postati nužnost, a ne avangardna ili ridikulozna ideja. Usprkos namjerama kompanija, pozitivan je pomak da se sanacija klimatskih promjena počinje financirati privatnim kapitalom ali pod uvjetima lokalnih zajednica. Dakle, iako je situacija oštra i ozbiljna, činjenica je da se godinama planirane promjene napokon uvode. Pitanje je samo radili se to dovoljno brzo, jesmo li počeli prekasno, i radimo li dovoljno?