Čelnici EU ovog vikenda će se okupiti na Socijalnom samitu u Portu. Tamo bi trebao biti odobren Akcijski plan Europskog stupa socijalnih prava, glavni program za rješavanje problema siromaštva i društvene isključenosti u EU u narednom desetljeću. Akcijski plan obavezuje Europsku uniju da do 2030. smanji broj ljudi koji žive u riziku od siromaštva i socijalne isključenosti za 15 milijuna, a poseban naglasak je na smanjenju siromaštva djece.
UN-ov posebni izaslanik za siromaštvo i ljudska prava, Olivier De Schutter, izjavio je da je tako postavljen cilj nedovoljno ambiciozan, jer preko 90 milijuna ljudi, od čega gotovo 20 milijuna djece, živi u riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti. Pritom je podsjetio na Ciljeve održivog razvoja (Sustainable Development Goals) koje je EU potpisala 2016. u sklopu Programa globalnog razvoja, a koji ambiciozno ciljaju na “nula siromaštva“ do 2030. godine. Međutim, kao i u slučaju Ciljeva za održivi razvoj, ni Akcijski plan Europskog stupa socijalnih prava nema predviđene sankcije za neispunjenje zadanih ciljeva, niti predlaže uspostavljanje mehanizama kojima bi se ljudi mogli služiti kako bi pozivali vladu na odgovornost i pridržavanje potpisanog plana. Schutter je prokomentirao da EU mora zahtijevati da države članice stvore realistične, transparentne i odgovorne nacionalne planove pridržavanja ovih i drugih ciljeva, jer oni trenutno ne postoje. Dodao je: “EU je brzo reagirala na pandemiju Covid-19, ukinuvši proračunska pravila kako bi se državama članicama omogućilo trošenje iznad zakonski dopuštenih razina, osiguravajući milijarde zajmova i bespovratnih sredstava, a dala je i obećavajuće prijedloge za osiguranje dječjih prava i rodne ravnopravnosti. Ali ako Europa želi prevazići neposredne odgovore na krizu i uistinu ojačati društvenu otpornost, za to je potrebno više. “
Konkretno, za to je potrebno raskinuti s kompeticijom među članicama koja dovodi do nižih plaća i niže razine radničkih prava. U Europskoj uniji 21% stanovništva i 22,5% djece živi u riziku od siromaštva i socijalne isključenosti. Osim toga, procjenjuje se da 700.000 ljudi u EU spava na ulici svake noći. Te je podatke De Schutter komentirao: “To su neprihvatljive brojke. Sada je izazov osigurati da mjere za ublažavanje siromaštva u kontekstu pandemije ne budu zamijenjene slijepim ekonomskim politikama koje privilegiraju štetnu konkurenciju u socijalnim i poreznim pitanjima i nameću strogu kontrolu deficita. Među državama članicama odigrava se utrka do dna, koja dovodi do nižih plaća i niže zaštite radnika u ime kompetitivnosti. Devet milijuna radnika živi u siromaštvu unatoč tome što su zaposleni, zahvaljujući porastu nestandardnih oblika zaposlenosti i činjenici da su plaće preniske. Europska unija mora se pozabaviti ovom štetnom kompeticijom u okviru nastojanja da se bori protiv siromaštva i zaštiti socijalna prava“.
De Schutter je upozorio i na to da od 2009. naovamo članice EU smanjuju ulaganja u socijalnu zaštitu, zdravstvo i obrazovanje, što je pridonijelo i lošoj pripremljenosti za aktualnu zdravstvenu krizu. Na tu temu je rekao: “Donedavno je i sama EU preporučala mnoge od tih rezova radi vlastitih proračunskih pravila. Iako su ta pravila sada ublažena, zabrinut sam da bi države koje odluče povećati svoja socijalna ulaganja koristeći nove fondove za oporavak od krize kasnije mogle biti kažnjene, kada pravila EU o maksimalnim deficitima budu ponovno uspostavljena. To bi bio poraz za socijalna prava. EU mora iskoristiti pandemiju kao priliku da promisli svoja osnovna ekonomska pravila. Socijalni samit u Portu je jedinstvena prilika za stvaranje širokog konsenzusa za strategiju borbe protiv siromaštva u cijeloj EU koja će ojačati javne usluge, boriti se protiv beskućništva, siromaštva radnika, i osigurati jačanje progresivnog oporezivanja“.
UN-ov izaslanik nije jedini koji polaže nade u pozitivne promjene koje bi za europsku ekonomsku i socijalnu politiku mogao donijeti Akcijski plan Europskog stupa socijalnih prava. Iratxe García Pérez iz Španjolske socijalističke radničke stranke (PSOE) i Stanislav Stanishev iz Bugarske socijalističke stranke u zajedničkom tekstu za Euractiv naveli su kako bi Socijalni Samit u Portu mogao označiti “kraj mjera štednje“. I Europska sindikalna konfederacija u Europskom stupu socijalnih prava vidi priliku za rješavanje nekih problema na koje godinama upozoravaju, poput manjka demokracije na radnom mjestu. Međutim, ipak ima razloga za skepsu, kako je istaknula zamjenica tajnika Europske sindikalne konfederacije (ETUC) Isabelle Schömann. Razlog zbog kojeg su mnogi optimistični po pitanju stvarnih promjena koje bi Europski stup socijalnih prava mogao donijeti je upravo u tome da će, za razliku od drugih ciljeva, deklaracija i programa, Akcijski plan sadržavati obavezujuće mjere. Međutim, kako je primijetila Schömann, dijelovi Akcijskog plana koji se tiču uključivanja radnika u odlučivanje na radnom mjestu nisu uopće razvijeni i da ne postoji nikakav plan djelovanja povezan s time, a mnoge države članice pokušavale su odgoditi održavanje samita, pa je od stvaranja ideje o Europskom stupu socijalnih prava u Gothenburgu prošlo čak pet godina. Socijalni samit u Portu trebao bi označiti prelazak s riječi na djela, ali kako je istaknuo De Schutter, puno toga će ovisiti o ekonomskim politikama nakon završetka pandemije .