Sindikati u javnosti uglavnom nemaju zavidnu reputaciju. Često ih se smatra političkim organom “uhljeba” u javnom sektoru, a interesi radnika u privatnom sektoru se mahom poistovjećuju s interesima onih kojima prodaju vlastitu radnu snagu – kapitalistima. Takvi stavovi često dovode do predodžbe o sindikatima kao izlišnim, arhaičnim organizacijama koje nemaju što ponuditi suvremenom radniku. Naprosto se ne mogu prilagoditi dinamičnom okruženju, kako glasi najčešća eufemistička sintagma u oglasima za posao koja vas priprema na prekovremeni rad.
Međutim, stavove o izostanku prilagodbe sindikata suvremenom svijetu ne dijele samo ratoborni libertarijanci i sitni poduzetnici. Oni su rašireni i među populacijom koja sindikate smatra neophodnom društvenom institucijom. Njihovi se pak stavovi odnose prvenstveno na komunikacijske taktike i metode organiziranja u novim oblicima rada. Što se tiče pak kaskanja za suvremenim komunikacijskim trendovima, vrijedi zabilježiti da je Savez samostalnih sindikata Srbije učinio značajan iskorak. Oni su u sklopu projekta “Razvoj sekcije mladih” napravili aplikaciju “Radna prava za tebe“. Njihovim riječima: “Aplikacija ‘Radna prava za tebe’ namenjena je informisanju o radnim pravima osobama koje traže posao kao i onima koji su već radno angažovani a žele da unaprede svoja znanja iz oblasti rada.”
Sama aplikacija se sastoji od dva dijela, Vodiča o radnim pravima i zabavno-edukativnog Kviza. Vodič je sastavljen od 11 poglavlja, a svako pokriva bitan aspekt radnog odnosa. Tako da su naslovi “Otkaz”, “Bolovanje”, “Zarada”, ali i “Organizovanje sindikata i kolektivnih ugovora”. Kviz služi testiranju naučenog iz poglavlja i produbljivanju znanja. Može se igrati po poglavljima, ali i u miks varijanti u kojoj su pitanja izmiješana. Kao i u “pravim kvizovima” točni odgovori donose određene poene i napredovanje po nivoima. Također, postoje i dvije vrste pomoći – 50:50 i preskoči. Cilj je očito da se putem igre stimulira ljude na čitanje Vodiča i obrazovanje u sferi radnih prava.
Teško će biti mjeriti učinkovitost aplikacije u realnoj sferi radnih odnosa, ali ona zasigurno predstavlja neku vrstu iskoraka u polju sindikalne komunikacije prema mlađim radnicama i radnicima kojima su aplikacije integralni dio života. Naravno da aplikacije ne mogu zamijeniti klasično sindikalno organiziranje koje neće izgubiti na aktualnosti dok god kapitalizam postoji, ali mogu poslužiti, pored obrazovne uloge, i kao svojevrsna reklama koja će mlade privući sindikatima i ukazati im na sve koristi koje im sindikalno članstvo i sudjelovanje u akcijama mogu donijeti.