Europska sindikalna konfederacija (ETUC) poslala je poruku Europskoj uniji o statusu platformskih radnika u Europi i potrebi da se EU suprotstavi Uberu, Deliveroou i drugim platformskim kompanijama koje tijekom posljednjeg desetljeća stvaraju profit zahvaljujući rupama u zakonu koje im dopuštaju da svoje radnike drže u lažnom statusu samozaposlenosti. Na taj način platforme izbjegavaju obaveze koje imaju sve druge kompanije koje se drže zakona i prijavljuju svoje radnike kao zaposlenike – isplatu adekvatnih plaća, osiguravanje prava na plaćeni godišnji odmor i bolovanje, kao i uplatu doprinosa za socijalno osiguranje.
ETUC naglašava u svojoj poruci da je takav poslovni model nepravedan prije svega prema radnicima, ali i prema velikoj većini “običnih” poduzeća koja igraju prema pravilima, kao i prema svim građanima koje kompanije-platforme na ovaj način zakidaju za sredstva koja bi inače bila usmjerena u javne usluge. Platformski radnici i sindikati se diljem svijeta uspješno bore protiv platformskih kompanija sudskim putem, dokazujući da je poslovni model tih kompanija ilegalan. Europska komisija je također pokrenula savjetovanje o “poboljšanju radnih uvjeta platformskih radnika”. Unatoč tim pozitivnim promjenama, Uber ne odustaje od lobiranja u EU s ciljem da zadrži svoje radnike u statusu samozaposlenih, odnosno po novome zagovara uvođenje “trećeg puta“, posebnog statusa koji bi bio nešto između statusa radnika i samozaposlene osobe. Prema ETUC-u, Uber nastoji uvesti novi zakon koji bi više odgovarao njegovim dioničarima od postojećih zakona o radu.
ETUC je svoje zahtjeve po pitanju regulacije platformskog rada uobličio kroz sedam točaka:
1. Zaustaviti lažno samozapošljavanje
Kompanije-platforme svoje radnike tretiraju kao samozaposlene osobe, s ciljem da izbjegnu obaveze poput isplate minimalne plaće, doprinosa za socijalno osiguranje i plaćenih godišnjih odmora za svoje zaposlenike. Radnike treba tretirati kao radnike, osim ako kompanija može dokazati da su radnici istinski samozaposleni.
2. Platforme su te od kojih treba tražiti dokaz, a ne radnici
Trenutno, radnici na sudu moraju dokazivati da su zaposlenici platformskih kompanija kako bi osvojili prava koja im kao radnicima pripadaju. Ovu praksu treba obrnuti, tako da kompanije moraju dokazati da su njihovi radnici samozaposleni, prije nego što im se dozvoli da im oduzmu pripadajuća prava.
3. Platformske kompanije su i dalje kompanije
Platformske kompanije su i dalje obična poduzeća, a ne digitalni “posrednici“, zbog čega je pravedno da se one pridržavaju istih pravila i kolektivnih ugovora kao i sve druge kompanije u istom sektoru.
4. Uber ne smije pisati nove zakone
Nakon što su razni sudovi presudili da bi Uber trebao tretirati svoje vozače kao radnike, a ne kao samozaposlene, Uber je počeo lobirati u EU za stvaranje “trećeg puta“, odnosno posebnog statusa za platformske radnike. Kompanije koje se ne pridržavaju zakona treba prisiliti da ga počnu poštivati, umjesto da im se dozvoli da pišu nove zakone.
5. Svi nestandardni radnici zaslužuju prava
Čistači/ce, novinari/ke ili muzičari/ke često su u istoj poziciji kao i ljudi koji rade za platforme. EU mora osigurati da svi nestandardni radnici imaju jednaka prava.
6. Radnici bi trebali imati jednaka prava gdje god se nalazili
Kada su ljudi radili od kuće tijekom pandemije, oni nisu izgubili svoja prava. Stoga ne bi trebala postojati nikakva razlika između radnika za platforme poput Amazona, koji rade na određenom mjestu, i “online” platformi poput Ubera. Radnici bi trebali imati jednaka prava gdje god se nalazili – kod kuće, u skladištu, u autu ili na biciklu.
7. Europsko rješenje za europski problem
Većina platformi su multinacionalne kompanije, zbog čega je potrebno djelovati na europskoj razini. To nije samo pravednije prema radnicima, već je i učinkovitije jer je samo tako moguće spriječiti “utrku prema dnu“ u Europi.